Srebrenica, 11.07.1995. – 11.07.2012. godine

Savjet bezbjednosti UN-a, aprila 1993. godine Srebrenicu i okolna područja proglašava zaštićenom zonom, što podrazumijeva isključivanje bilo kakvih oružanih sukoba, odnosno da se to područje ne smije oružano napadati, niti izlagati neprijateljskom činu. Na prvi pogled, ovakvo rješenje Međunarodne zajednice smatralo se prihvatljivim i nužnim,  jer se pokazalo da srpska vlast nema milosti i da po svaku cijenu želi očistiti nesrpsko življe sa područja Bosne i Hercegovine.

Međutim, srpska vlast, na čelu sa Radovanom Karadžićem i komandantom Vojske RS-a, Ratkom Mladićem, nije pridavala puno značaja rezoluciji UN-a i aktivno pravi planove kako Srebrenicu zauzeti i iz nje istrijebiti Bošnjake.  Taj plan im je i uspio 06. jula 1995. godine kada, pored prisustva UNPROFOR-a, srpska vojska zauzima Srebrenicu. Od tog datuma počinje pakao za Bošnjake Srebrenice. Muškarci, starosne dobi od 17 do 77 godina, nasilno se odvajaju od svojih porodica i upućuju u logore koje su srpski vojnici prethodno izgradili za srebreničke Bošnjake, a žene i djeca se deportuju prema opštinama Kladanj, Tuzla…

U tom paklu, do 11.07.1995. godine ubijeno je preko osam hiljada Bošnjaka, na hiljade žena je silovano, a koliko je bila okrutna srpska vojska govori i činjenica  da ni djeca nisu bila pošteđena, ubijana su zajedno sa odraslim osobama.

Navedene događaje Stalni sud u Hagu kvalifikovao je krivičnim djelom genocida. Uprkos presudi, sadašnja srpska vlast, počevši od manjeg bh. entiteta, Republike Srpske, ali i Republike Srbije, navedene događaje ne tretira kao genocid, već  kao teški ratni zločin.

Posebno zabrinjava činjenica da osporavanje genocida dolazi od vodećih ljudi  srpske vlasti, počevši od predsjednika Republike Srbije, Tomislava Nikolića, predsjednika RS-a, Milorada Dodika, i drugih visoko pozicioniranih politačara u Srbiji i Bosni i Hercegovini.

U Srebrenici se jeste desio zločin, ali zločin genocida, i ko god osoporava to, mora pročitati Statut Međunarodnog suda u Hagu, mora pročitati Krivične zakone Bosne i Hercegovine. Svi oni genocid određuju kao potpuno ili djelimično istrjebljenje etničke, vjerske, rasne skupine, tačnije, ubijanje određene skupine ljudi, nanošenje teških tjelesnih ozljeda i prisilno protjerivanje.

Analizom odredbi Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine, odredbi Statuta Međunarodnog suda u Hagu, posebno odredbi koje se tiču genocidne namjere, jasno se može zaključiti da se u Srebrenici desio genocid i svi oni koji to osporavaju moraju odgovarati pred sudom.

Međunarodna zajednica se mora aktivnije uključiti i mora kažnjavati one koji negiraju genocid. Negiranjem genocida nanose se velike boli porodicama stradalih Srbreničana koje svakog 11. 07. ukopavaju svoje muževe, braću ,bratiće, amidžiće…

Ne smijemo zaboraviti Srebrenicu, Srebrenica je naša bola, na što ukazuje preko osam hiljada ubijenih muškaraca, hiljade silovanih Bošnjakinja, hiljade protjeranih Srebreničana.

GDJE JE PROSTOR ZABORAVA TU JE PROSTOR SMRTI!!!