Obrad Kisić: Miris pečenog kestena
Kao po nekoj tradiciji, u jesenjim danima, nezaobilazna poslastica Bugojanaca bio je pečeni kesten. Mnogi naši sugrađani, već sredinom septembra, postali bi nestrpljivi,u iščekivanju da krene prodajna sezona.
Još početkom šezdesetih godina minulog stoljeća, u današnjoj Bosanskoj ulici, u centru grada, otvorena je pečenjarska radnja „Vardar“, u vlasništvu Albanaca iz zapadne Makedonije.
Radnja je u svakodnevnoj ponudi imala kikiriki, košpice, kokice i razne vrste slatkiša, ali i koktu, u to vrijeme svojevrsni bugojanski brend.
Ipak, na neki način, njen zaštitni znak bio je pečeni kesten, čiji bi se miris, tokom
jesenjih večeri, nadaleko osjetio i mnogima bi znao zagolicati nozdrve,
Pečenje kestena krenulo bi se sa prvim sumrakom. Neka vrsta šporeta, prilagođenog za pečenjarske poslove, bila bi postavljena ispred kioska, koji se, zanimljivo je, nalazio uz drvored divljeg kestena. Uz šporet je uvijek bilo nekoliko vreća sirovog kestena, te obavezno rezervna plinska boca.
Kupci bi često znali napraviti duge redove, strpljivo čekajući svoje porcije, kako su popularno nazivani lončići, koji su služili za prodaju kestena.
Pečeni kesten se obavezno pakovao u fišeke napravljene od novinskog papira. Tada se na isti način kupcima pakovalo voće i povrće na Gradskoj pijaci.
Bugojanski pečeni kesten je bio na dobrom glasu, pa su ga rado kupovali stanovnici susjednih gradova, ali i drugi putnici namjernici.
Iako bi se prilikom čišćenja kestena ruke znale obavezno uprljati, nikome to ne bi smetalo. Tih godina nije bilo osvježavajućih i mirisnih maramica, pa bi se ruke oprale tek po dolasku kući.
Mnogi su u prodavnicama kupovali svjež kesten, koji su spremali u domaćinstvima. Pekli bi ga u rernama, ali tako pripremljen nije imao ukus kao onaj u pečenjarskim radnjama, pa bi neki odmah i odustali od ovog posla.
Pred kraj jeseni, kada bi se završila sezona pečenog kestena, bilo je i onih koji nisu mogli sakriti žal što će morati čekati novu jesen, kako bi ponovo kušali svoju omiljenu deliciju.
Pečenjarska radnja „Vardar“, čiji je pečeni kesten bio jedan od prepoznatljivih znakova bugojanskih jeseni, nakon gotovo tri decenije, 1991. godine, prestala je sa radom.
U periodu po završetku rata, naš sugrađanin Jasmin Behara Škuj, koji je, nažalost, preminuo početkom godine, u naselju Lamele, uz prodaju kokica, tokom jeseni, pripremao je i pečeni kesten, čime je, na neki način, u našem gradu,bila nastavljena tradicija ovog posla.
Obrad Kisić