Vernesa Manov: 02. april – Međunarodni dan dječije knjige

Međunarodni dan dječije knjige obilježava se 2. aprila svake godine. Cilj obilježavanja jeste ukazati na važnost dječije književnosti i ljubavi prema čitanju.  Ovaj datum je izabran na sam rođendan Hansa Christiana Andersena, najpoznatijeg pisca bajki koji je rođen 02.aprila 1805.godine. Odrastao je u vrlo siromašnim okolnostima. Njegova mašta je sve oko njega pretvarala u predivne bajkovitosti koje su mnogobrojnoj djeci širom svijeta pomogle da razviju svoju maštovitost, ali i ostale osobine i poglede na svijet u kojem dobro uvijek pobjeđuje zlo.
Njegove bajke „Olovni vojnici“, „Djevojčica sa šibicama“, „Carevo novo ruho“ i mnogobrojne druge priče učinile su mnogobrojna djetinjstva lijepim i zanimljivijim.
Zbog toga, neka dječije knjige i Vama postanu omiljena literatura!

Bili čudni ili ne, odrasli su, ipak, donijeli ovu odluku da divno maštovita književna djela, dječije knjige, imaju svoj dan- 02. april.
Divna je činjenica da odmah poslije dana šale, dolazi dan dječije mašte! I to baš u aprilu, mjesecu kada proljeće polazi da jača i sve postaje bajkovitije i oko nas!
Osim svog dana, dječije knjige imaju, zasigurno, i svoje čitaoce i poštovaoce i pisce i one koji tragaju u svom pisanju za nekom posebno osunčanom stazicom do neke još neizmaštane ili tek pronađene mašte. Traganje za tom bajkovitošću je fascinantno umijeće dato samo onima koji ne moraju ubjeđivati svijet oko sebe da su ostali u duši djeca. To o njima govore njihova djela!
Kada je u pitanju važnost ovog dijela književnog stvaralaštva, onda je jasno kao dan da dječije knjige animiraju i motiviraju maštu, ljepši i humaniji pogled na ljude i svijet. Pod dojmom svega što pročitaju i djeca, ali i odrasli, mogu se naučiti i steći osobine lijepog, pravilnog i izuzetnog izražavanja. Isto tako možemo naučiti i da stilskim figurama izražavamo i moguće i izmišljeno kako bi nam življenje bilo zanimljivije. Ako, i mi odrasli, a ne samo djeca i mladi, na koje moramo prenijeti navike čitanja, bolje razmislimo o ovom personificiranju knjiga kao živih bića koje razgovaraju o čitanju, onda će nam biti jasno koliko sama pojavnost dječije knjige među ostalim žanrovima daje posebnost cjelokupnog stvaranja, bez obzira o kojoj temi da govore ili kojem uzrastu da su namijenjene. Od njih se uvijek očekuje da su ljepše od ostalih, prvenstveno zbog mašte. Pomoću te magičnosti druženja sa dječijim knjigama moguće je stići na kraj svijeta, upoznati mnoštvo različitih ljudi, kultura, obići mnogobrojne predjele i naučiti mnogo znanja koje je sačuvano u knjigama, u tim riznicima znanja i umijeća. Kada sam ovo pročitala u jednoj knjizi, zadivljeno sam počela razmišljati o smislu čitanja, knjiga i svega onog dobrog što sve to navedeno nosi sa sobom. Oni koji vole čitanje, znaju o čemu govorim. Oni koji ne vole čitati, uvijek nađu opravdanje ili neki drugi posao, zanimaciju, naprosto, sve čine da se odmaknu od korica knjige. Nisu svjesni, kada se krene u tu avanturu, u to divno carstvo izmaštanih događaja i doživljaja, u to predivno putovanje i avanture koje traju dok se družimo sa likovima književnih djela, da se, ustvari, istovremeno dok čitamo bistri naš um i čini boljima naše emocije, postajemo boljim osobama koje bolje razumiju svijet oko sebe, mijenjamo sebe u pozitivnije osobe, bolje se izražavamo, razvijamo razum i maštu, razvijamo svoje mišljenje, a naše pamćenje postaje bolje.
Bezbroj je još razloga za to da nam čitanje općenito, ali i čitanje dječijih knjiga, postane sastavni i svakodnevni dio našeg života. Zbog toga, čim pročitate ovaj tekst o čitanju, uputite se prema policama na kojima Vas knjige nepročitane čekaju. Želite, možda prijedlog za neki naslov? Recimo, ako niste, pročitajte prvo neku bajku Hansa Kristijana Andersena, potom knjige “Mali Princ“, „Galeb Džonatan Livingston“, „Leteći razred“, „Drame odrastanja“… mnogo knjiga bih Vam mogla predložiti.
Imam, ipak, bolju ideju ili savjet, pogledajte Klovnicin video, a potom pročitajte nešto što sami izaberete. Dok Klovnica iz čitaonice priprema jednu od najmaštovitijih promocija knjige „Bajki iz Klovnicine čitaonice“ s prvim danima ovogodišnje manifestacije „Bugojansko proljeće“ u kojoj će promovisati i divne bajke o kreativnoj djeci iz njenog i našeg okruženja, Vi pročitajte divnu „Bajku o čuvarima biserja“ koja govori o mašti djece našeg grada.
Sretan svima koji vole čitanje Međunarodni dan dječije knjige uz savjet:

„ČITAJTE! ČITANJE JE NAJBOLJA FISKULTURA MOZGA! POSEBNO MAŠTOVITO JE ČITANJE DJEČIJIH KNJIGA!“

A sada otvaramo stranicu knjige „BAJKE IZ KLOVNICINE ČITAONICE“ i čitamo …

Posvećeno generacijama djece iz GFA Bugojno čije folklorne igraju čuvaju biserja naše kulture!

Klovnica je cijelo jutro pospremala jedan kutak u čitaonici u kojem su u staroj bauli, velikom izrezbarenom drvenom sanduku za narodnu nošnju, stajale jedne malene crvene nanulice, divno izvezena jamenijica i zlatnožućkasti def.
Ostali su neki dan u čitaonici kada je jedna djevojčica svratila sa probe folklora po neku knjigu.
Klovnica ih je lijepo do vraćanja djevojčice u čitaonicu pospremila u starinsku baulu.
Crvene nanulice su bile divno izvezene zlatovezom, jamenijica je bila sva u divnim cvjetnim motivima, a def, okruglast muzički instrument imao je na sebi natpis GFA Bugojno.
Zbog ovog natpisa GFA Bugojno njih troje su bili jako ponosni jer su generacije folkloraša iz doline Vrbasa, zahvaljujući prvo čika Enesu, a onda i svim mladim nasljednicima, proslavile grad Bugojno u cijelom svijetu. Jamenijica se često hvalila kako je krasila glavu tinejdžerke Mahire, nanulice su znale se prisjećati i Ajle i Alde i Amre i svih djevojčica tokom svih ovih desetljeća postojanja Gradskog folklornog ansambla Bugojno.
„Garantujem“, rekoše zvonko udarajući o drvenu površinu nanulice, „da ni na jednom mjestu tolike ljepote u ljetnim noćima nema kao kada u Danima Ajvatovice zaigramo folklorne igre uz povike:
„Nek’ se kolo ne okrene, dok se Bosna ne spomene!“

Klovnica uze def i krenu odbrojavati korake kako je naučila nedavno od jedne divne i razigrane djevojčice kada je došla na probu u baletnu salu KSC Bugojno.
Ona je često uzimala def i pokušavala pratiti Klovnića kada pjevuši neki napjev koji ide uz neku narodnu igru.
„Nekako def unosi veselje u prostoriju…“ povikala je radosno Klovnica i tog jutra udarajući dlanom o def kako bi on zasviruckao.
„Hej“, povika def u toj veselosti, „znaš li gdje sam nedavno nastupao?“
„Gdje?“
„Zamisli, poklonjen sam nedavno najmlađima u amanet!“
„Šta znači – amanet?“
„Amanet znači na čuvanje, njegovanje tradicijskih i običajnih vrijednosti, a folklorne igre jesu narodno kulturološko blago… „nadoveza se Klovnica objašnjavajući Klovniću riječi iz jezičke starine.
Dok je ona tumačila, nanulice su zamolile Klovnića da otvori stranicu na Facebooku na kojoj je prikazano igranje najmlađih i najslađih članova folklorne skupine.
„Trebamo nazvati folkloraše Dinu, Adnana i Senada, koji svoje umijeće igranja prenose na mlađe, te ih zamoliti da dovedu i djecu iz ovog ansambla u našu čitaonicu da se uvjere kako neko i njihovo djetinjstvo i odrastanje u duhu kulturne tradicije smatra velikim i važnim vrijednostima života.
„Imam bolju ideju“, povika jamenijica i nastavi, „želim Vas pozvati na naš skorašnji nastup u Kristalnoj dvorani naše općine!“
Obradovaše se svi i uz def zapjevaše: „Bosno moja, divna mila, lijepa, gizdava…“
Klovnica, završavajući tu noć ovu bajku o veseloj djeci – Čuvarima narodnog biserja, poslije stihova ove sevdalinke napisa za kraj:
„Kako su djeca grada Bugojna sretna jer odrastaju pod okriljem pravih vrijednosti kulturnog bogatstva koje je pravo biserje kulturnog naslijeđa!
Zamislite kako je teta Nihada ponosna na sve one male djevojčice i dječake kojima pomaže da u budućnosti odrastu u prave ambasadore našeg grada na velikim smotrama folklora!
Oni su danas ti pravi ČUVARI BISERJA!“
Klovnica se malo zamisli nad ovim što je napisala, ozari osmijeh njeno lice, te ona učini par koraka narodne igre i ostavi ovu bajku pored defa, jamenijice i nanulica do skorašnjeg nastupa.