UGN Bugojno tražimo pomoć lokalne vlasti

Saopćenje iz UGN Bugojno:

Historija / Povijest o gluhima

Historija  / Povijest o gluhim osobama se proteže još od 1000 godina prije, kada Židovski zakon nije davao gluhim osobama pravo vlasništva. Zatim je postojala Platonova teorija o urođenoj inteligenciji koja se odnosila na to da su svi ljudi rođenjem poprimili savršene apstrakcije, ideje i jezik u svojim umovima, samo je potrebno određeno vrijeme da se inteligencija pokaže. Bez govora nema vanjskog pokazatelja inteligencije i da stoga gluhi ne mogu biti sposobni razmišljati ili imati vlastite ideje. Aristotelova filozofija u vezi gluhoće je bila da “Gluhi ne mogu biti obrazovani jer ne čuju, stoga ne mogu učiti.” Grčki je bio savršen jezik i svi koji nisu govorili grčki bili su barbari. Prema tome gluhi su bili jednaki barbarima. U srednjem vijeku smatralo se da ljudi koji su gluhi od rođenja ne mogu imati vjeru, ne mogu biti spašeni, stoga su im vrata bila zatvorena. Smatralo se da ljudi moraju biti sposobni čuti Riječ Božju i zato se na gluhoću gledalo kao na Božju kaznu.

Veliki značaj za prihvaćanje i razumjevanje gluhih osoba imali su slijedeći talijanski i španjolski učitelji gluhe djece od 1500.godine;

Girolamo Cardano – talijanski liječnik bio je prvi koji se je usprotivio Aristotelovim tvrdnjama. Vjerovao je da slušanje nije potrebno za razumijevanje ideja. Pedro Ponce De Leon – poučavao je gluhe sinove španjolskog plemstva kako bi bili sposobni naslijediti vlasništvo. Upotrebljavao je čitanje i pisanje, ali ih je učio i govoriti.

Pablo Bonet – učio je sinove španjolskih plemića čitati i pisati upotrebljavajući “jednoručnu abecedu”. Napisao je prvu knjigu o obrazovanju gluhih osoba.

1750. – Charles Michel De L’Epče rođen u Versaillesu, Francuska. Bio je svećenik i promicatelj znakovnog jezika i obrazovanja gluhi.

 Samuel Heinicke (1727.-1790.) – utemeljio oralnu metodu učenja govora za gluhu djecu. Snažno se suprotstavljao korištenju znakovnog jezika.

1817. – Škola za gluhe u Hartfordu, Connecticut – prva je američka škola za gluhe a upotrebljavala je model francuskog znakovnog jezika u pouci mladih svećenika i gluhih da budu učitelji i osnivači drugih škola za gluhe.

Alice Cogswell (1805-1830) -je bila prva gluha osoba koja je diplomirala u Američkoj školi za gluhe.

Thomas Braidwood – osnivač Britanske oralne škole za gluhe.

1690.-1880. Otok Martha’s Vineyard, Massachusetts, naselilo je 200 useljenika iz grofovije Kent, Engleska, s područja poznatog pod imenom “Weald”. Nosili su dominantne i recesivne gene gluhoće. Sredinom 1700.-tih razvio se kod njih znakovni jezik koji su koristili jednako gluhi i čujući. Gotovo svi stanovnici su znali taj jezik pa su i gradska vijećanja bila prevođena na znakovni jezik. Gluhi otočani su se ženili, imali obitelji, radili, imali pravo glasa, držali javne urede i bili ravnopravni.U određenom trenutku od 155 rođene djece na otoku bilo je jedno gluho dijete, a u nekim selima omjer je bio prosjek 1:1000. Nakon što je ustanovljena Američka škola za gluhe, gluha djeca s otoka išla su na školovanje u Hartford. Djeca su prenijela svoj otočki znakovni jezik i utjecala su da se njihov lokalni znakovni jezik pretvori u američki znakovni jezik gluhih (ASL – American Sign Language).

1843.-1912. Učitelji Američke škole za gluhe i Gallaudet koledža (gluhi i čujući) osnovali su više od 30 škola za gluhe uključujući škole u državama Indiana, Tennessee, North Carolina, Illinois, Georgia, South Carolina i Arkansas. William Willard, koji je bio prvi gluhi upravitelj škole osnovao je Indiana School for the Deaf. On je diplomirao na Američkoj školi za gluhe i predavao na Ohio School for the Deaf prije nego što je postao upraviteljem škole u Indiani.

1850. John Floumoy se zalaže za “državu gluhih” koja bi se osnovala na Zapadu, gdje bi gluhe osobe imale svoje škole i vladu.

1840. – 1912. bilo je “Zlatno doba obrazovanja gluhih” – cvate i razvija se američki znakovni jezik. Otprilike 40% svih učitelja bili su gluhe osobe. 1880. god. održan je kongres u Milanu – međunarodna konferencija o obrazovanju gluhih osoba. Američku delegaciju predstavljao je Alexander Graham Bell. Oralna metoda postala je preferirana metoda edukacije gluhih osoba. Zabranjena je uporaba znakovnog jezik u učionicama. Gluhi učitelji se otpuštaju u velikom broju – postotak gluhih učitelja spustio se na 22%. Osnovano je Nacionalno udruženje gluhih (National Association of the Deaf, NAD) u Cincinnati, Ohio (kasnije se preselilo na mjesto gdje se i danas nalazi – Silver Springs, MD) kako bi se borilo protiv porasta upotrebe oralne metode i da se zaštiti ASL (American Sign Language).

20.-tih g. Na Gallaudet koledžu stvorili su specifičan krug (footbal huddle) kako bi spriječili da drugi timovi s gluhim igračima vide znakove kojima su se služili da bi organizirali igru.

1927. upotreba oralne metode je na vrhuncu. Samo 15% učitelja su gluhe osobe.

Drugi svjetski rat je nametnuo potrebu za radnicima. Gluhe osobe unajmljuju se u rekordnom broju za rad u tvornicama koje rade u obrambene svrhe. Mnogi gluhi su se preselili kako bi mogli raditi u tvornicama u Kaliforniji, Ohiu, New Yorku i Washingtonu. Mnogi poslodavci počeli su primjećivati mogućnosti gluhih osoba po prvi puta.

1955. Svjetska federacija gluhih organizira svoj Drugi svjetski kongres gluhih u Zagrebu. Ovoj veličanstvenoj manifestaciji gluhih prisustvovalo je oko 2000 gluhih i stručnjaka za gluhe iz cijelog svijeta. Za predsjednika je izabran Dragoljub Vukotić i on je na toj funkciji ostao 30 godina, stekavši velik ugled u svijetu. Imenovan je počasnim doktorom prava na Sveučilištu Gallaudet, i posebno priznanje Ujedinjenih naroda. Umro je 1997.godine u Italiji kao osvjedočeni prijatelj gluhih iz bivše Jugoslavije. Zatim je 1960. William Stokoe napisao prvu knjigu o lingvistici ASL u kojoj je dokazao da je znakovni jezik pravi jezik.

1964. Gluhi inženjer elektrotehnike Robert Weinbrecht razvio je pisači telefon za gluhe (TTY) spravu koja prenosi tipkana slova telefonskom linijom i u širokoj je uporabi među gluhima u svijetu i od velike im je pomoći u komunikaciji. 1967. godine osnovano je Nacionalno kazalište gluhih.

1971. Osnovana je prva komercijalna televizija s titlovanjem u Bostonu, Mass.

1975. Kongres donosi “Zakon o obrazovanju hendikepirane djece ” (94-142). Integriranje gluhe djece u redovite škole prihvaćeno je kao obrazovna filozofija. Broj gluhih učitelja pao je na najnižu stopu od 11%. 1979. godine osnovan je Nacionalni institut za titlovanje kako bi poticao i koordinirao titlovanje komercijalnih i javnih programa na televiziji, a dok je 1980. Komercijalna televizija u Bostonu je prvi puta emitirala jedno kazališno djelo za gluhe i nagluhe gledatelje s titlovanjem. U to je vrijeme izdana i prva knjiga o znakovnom jeziku čiji autori su gluhe osobe: Padden, Humpries, O’Rourke – Abeceda ASL-a.

1984. Kohlearni implantat prvi put je dopušten u kliničkoj praksi kod osoba od 18 godina i starijih. Neke su gluhe vođe to protumačile kao konspiraciju za uništenje kulture gluhih.

Dok je 1988. Jezični odjel Sveučilišta Gallaudet izdao je “Unlocking the Curriculum” u kojem se preporučuje povratak ASL metodi kao prvoj metodi za obrazovanje gluhe djece. Opovrgava valjanost manualno kodiranog engleskog (MCE), tj. istovremene uporabe govora i znakova .

Izdan je izvještaj Kongresa – “Prema jednakosti: obrazovanje gluhih”. Preporučuje se da se ASL koristi kao prvi jezik u obrazovanju a da se engleski jezik uči kao strani jezik. Isto tako preporučuje se da ASL bude uključen u zakon o dvojezičnom obrazovanju. Ured službi za specijalno obrazovanje i rehabilitaciju (OSERS) istraživao je mogućnost uključenja ASL-a i gluhe djece u zakon o dvojezičnom obrazovanju, ali to ni tada nije odobreno zbog statusa čujućih roditelja i pitanja koja su se odnosila na ASL kao na strani jezik.

1990. godine Izglasan je zakon o Amerikancima s invaliditetom koji određuje da ne smije biti diskriminacije koja se temelji na hendikepu pri zapošljavanju, korištenju javnih službi i drugo, a gluhima osigurava dostupnost prevoditeljskih službi telekomunikacijskih i drugih pomoćnih sredstava i službi za komuniciranje.

Od 1995.god. Raste upotreba kohlearnog implantata. Najnovija tehnološka dostignuća na području implantata – sredstvo Nucleus 22 i SPEAK (sistem procesuiraranja govora razvijen na Sveučilištu u Melbourneu, Australija). Kod 12.000 kandidata ugrađeni su implantati što je iznosilo u prosjeku $40,000 po pacijentu. Kandidatima se smatraju djeca od dvije godine naviše i odrasli koji imaju jako ili potpuno oštećen sluh. Mnogi roditelji izabrali su kohlearnu implantaciju i integrirano školovanje u redovitim školama kao odgojni plan za svoju gluhu djecu.

NAPOMENA: Apelujem i pozivam lokalnu vlast i Općinsko Vijeće Bugojno  da pomognu Udruženju gluhih i nagluhih Bugojno u novčanim sredstvima do 1000 KM do kraja ovog mjeseca jer imamo pravo  na znakovni jezik-edukacija, na naš informativni časopis/bilten “SLUH TIŠINE” i druge aktivnosti u sklopu našeg rada, i sve ovo radimo volonterski, a svi znaju da je obaveza za pitanje znakovni jezik zaposliti stalnog poznavaoca znakovnog jezika ispred Općine Bugojno. Ne možemo shvatiti ovaj svijet, tolika diskriminacija prema nama.

Upravni odbor UGN Bugojno