Sve je moglo biti drugačije da sam otišao u River Plate…

Tomislav Piplica, trener golmana nogometne reprezentacije BiH

Sjećate li se Tomislava Piplice? Novija generacija teško da pamti period prije Kenana Hasagića, ali oni koji malo duže gledaju reprezentaciju Bosne i Hercegovine, morali su upamtiti dugokosog golmana s trakom oko čela, koji je neko vrijeme čuvao mrežu BiH.

Nije to bilo bogzna kakvo reprezentativno doba, puno prevelikih želja i prečestih frustracija. Piplica je bio tu 2001. i 2002. godine, a onda više nije pozivan. Branio je u Njemačkoj do 2009., nakon čega se oprostio.

Kao i mnoge druge s ovih prostora, igračka karijera ovog 43-godišnjeg Bugojanca, danas trenera golmana u reprezentaciji BiH, bila je posuta trnjem. Prošao je težak put od Iskre, preko Istre, Zagreba, Segeste, Samobora, pa do Energija iz Kotbusa. Da nije bilo rata…

Obilježena generacija

– Eh, ko zna šta bi bilo. Rat je utjecao na sve nas, vratio nam je karijere unatrag. Moja generacija bila je obilježena. Neki su imali sreće pa su napravili nešto, neki drugi, pak, nisu, ali ja na kraju i ne mogu biti nezadovoljan – kaže Piplica u razgovoru za “Dnevni avaz”.

Tomislav je bio član mlade jugoslavenske reprezentacije koja je na Svjetskom prvenstvu u Čileu 1987. godine osvojila zlatnu medalju, ali je bio rezerva. I ponovo, da nije bilo rata…

– To je bila neponovljiva generacija, s toliko fantastičnih fudbalera. Bilo je nevjerovatno da se na jednom mjestu okupilo toliko talenata i kvaliteta, ne samo fudbalskog nego i ljudskog. To mi je bila prekretnica u životu, ali još žalim za drugom, u kojoj sam, nažalost, bio prisiljen poći krivim putem.

Naime, kada sam bio član Segeste, bio sam nakorak od odlaska u River Plate, ali je transfer propao zbog skraćivanja lige i odbijanja Segeste da me pusti. Tada mi je karijera mogla poći drugim smjerom, jer kada odeš u klub poput River Platea, šta ti više treba.

Onda je propao i posao s Antverpenom, ali ipak sam dočekao sunce. Skrasio sam se u Energiju, branio sam u Bundesligi i bio član reprezentacije, ali nekako, imam osjećaj da sam, da me je život malo pomazio, mogao napraviti više – govori naš sagovornik.

Zvanični oproštaj: Na tribinama 18.000 ljudi

Kultni status

U Energiju je stekao kultni status.

– Ljudima je, ipak, ostalo u sjećaju to što sam dva puta pomogao ekipi da uđe u Bundesligu, zato su svi ostali iznenađeni kada nisam dobio novi ugovor. To što mi je na oproštaj došlo 18.000 ljudi, dovoljno govori o tragu koji sam ostavio – govori naš stručnjak.

Piplica je sretan što danas radi u reprezentaciji kao trener golmana i kaže da se nada da će biti dio njene prekretnice.

– Ne valja mnogo planirati budućnost. Imam problem, jer mi, gdje god da dođem, osporavaju što radim i za reprezentaciju, ali džabe, meni je ona na prvom mjestu. Ako se neki klub može uklopiti u to, dobro je. Zato i jesam u nižim ligama, ali u tome ima nešto dobro, da se tamo može dosta naučiti. Šta god bilo na klupskom planu, meni je i dalje najveća želja da napravim nešto s reprezentacijom BiH – zaključio je Piplica.

Nevjerovatne odbrane i banalni autogolovi

Njemačka, ali i naša javnost, Piplicu je upamtila po fantastičnim odbranama, ali i nevjerovatno i baksuzno primljenim golovima, kao i banalnim autogolovima koji se rijetko dešavaju. Za jedan od njih, kada je u susretu protiv Borusije Menhengladbah, umjesto da je uhvati, jednu bezopasnu loptu potiljkom zabio u vlastiti gol, dobio je nagradu po koju je i došao.

O Begoviću: Mora se kočiti, jer previše radi

Piplica u reprezentaciji ima čast da radi s trenutno jednim od najboljih golmana engleske lige Asmirom Begovićem. Za njega kaže da još ima nedostataka, ali da ne sumnja da će ih popraviti.

– Što je najvažnije, on je spreman da stalno radi na sebi i zna šta hoće u životu, a to je biti veliki. Možda neće biti najbolji golman na svijetu, ali sigurno je da je pred njim velika karijera. Meni je čast da mogu raditi s njim i pomoći mu da bude još bolji. Uživam u tome, jer je to momak koji nikada ne prigovara i koji se čak mora i kočiti, jer radi više nego što bi trebao.

Nismo imali za put i ručak

Piplica ne krije da mu je reprezentacija BiH svetinja. Iako je s njom proživljavao teške trenutke, zbog selekcije BiH svojevremeno je odbio razgovarati o pozivu da nastupa za Hrvatsku.

– Bilo je to teško vrijeme, ali ne mogu reći da to nije ništa valjalo, a da je ovo sada super. Nije lako graditi reprezentaciju, ali u toj mojoj generaciji bilo je ljudi koji su dosta zaslužni za ovo što imamo sada. U moje vrijeme nismo imali za put i ručak, a sada nam plaćaju da igramo prijateljske utakmice.

Ipak, i pored svih problema koji su ostali nakon rata, nekako smo se razvili i izgradili svoj put. Da bismo napravili još više, trebamo biti ujedinjeni. Ne može samo jedan selektor ili Džeko od reprezentacije napraviti nešto više. Ona nam svima treba biti svetinja – kaže Piplica.

Brojke

248 ligaških utakmica za Energi

4 gola postigao je za Segestu

8 nastupa za reprezentaciju BiH

Sa 43 godine na gol

Piplica je nedavno privukao pažnju povratkom na teren, ali samo privremenim. Bivši reprezentativni golman, kojem su 43 godine, pojašnjava da je branio zato što je morao, jer je njegov klub Ajlenburg, koji se takmiči u šestoj ligi Njemačke, ostao bez vratara.

– Na početku sezone uvrstili su me na spisak igrača, zlu ne trebalo, i desila se upravo situacija da sam morao braniti. Ozlijedili su se golmani i pitali su me da li bih branio. Rekao sam da neću, ali je predsjednik kluba bio toliko uporan da sam na kraju morao. No, ispalo je da su svi u mene vjerovali više nego ja sam u sebe. Iako tri godine nisam stao na gol, ispalo je dobro. Svi misle da je to šesta liga i da tu može igrati svako, ali nije lako nadmetati se sa mladim igračima – kaže Piplica.

(M. Tanović/avaz.ba)