Sedam novih hranitelja dobilo certifikate o završenoj obuci

Kampanja „Ne možemo biti njihovi roditelji, budimo njihova porodica!“

U Travniku je 12. i 13. septembra organizovana edukacija druge grupe novih hranitelja koji bi u skorijoj budućnosti mogli u svoje domove primiti na smještaj djecu bez roditeljskog staranja. Edukacija predstavlja dio kampanje pod nazivom „Ne možemo biti njihovi roditelji, budimo njihova porodica!“ koju od 2011. godine provodi Ministarstvo zdravlja i socijalne politike Srednjobosanskog kantona/Kantona Središnja Bosna u saradnji sa nevladinom organizacijom Hope and Homes for Children, u sklopu projekta „Razvoj servisa za djecu bez roditeljskog staranja i porodica pod rizikom od razdvajanja u Srednjobosanskom kantonu/Kantonu Središnja Bosna”.

Cilj projekta jeste smanjiti broj djece bez roditeljskog staranja koja odrastaju u institucijama kroz prevenciju razdvajanja porodica i djece i razvoj alternativnih oblika zbrinjavanja u zajednici (hraniteljstvo, reintegracija u biološku porodicu, podrška mladima koji napuštaju javnu brigu, prevencija razdvajanja). Na ovaj način nastojimo osigurati da djeca odrastaju u porodičnom okruženju koje pruža optimalne uslove za razvoj sveukupnih djetetovih potencijala.

Prva grupa od 7 hranitelja educirana je 2011. godine, a u drugom krugu edukaciju je prošlo dodatnih 7 zainteresovanih hranitelja iz Bugojna, Travnika, Donjeg Vakufa i Kiseljaka. Sveobuhvatnu edukaciju na teme koje se tiču hraniteljstva (prava djece bez roditeljskog staranja, razvoj djeteta, izazovi hraniteljstva, uloga hranitelja, rad u partnerstvu itd.) proveli su stručni radnici iz centara za socijalni rad Srednjobosanskog kantona/Kantona Središnja Bosna. U narednom periodu Ministarstvo i nadležni centri za socijalni rad intenzivno će se angažovati na smještaju djece bez roditeljskog staranja, koja trenutno odrastaju u institucijama, u novoizabrane hraniteljske porodice.

 „Želim osjetiti šta znači biti majka, kako je to kad dijete uzvrati pažnju i ljubav“ – Ineta Velagić, Bugojno

„Kao penzionerka, imam dovoljno vremena i dobrog zdravlja. Osjećam da još uvijek mogu biti korisna drugima“ – Vesela Filipović, Travnik

 „Uvijek mi je bilo bolno kad na televiziji vidim djecu u domu, u krevetićima sa podignutim ogradama, kao zatvorenike. Ja želim da dijete nosim, ljuljam, pjevam mu, da idem s njim u šetnju. Želim da pružim ljubav nekome ko nema nikog svog“ – Nevenka Kapetanović, Kiseljak

(Aleksandra Babić-Golubović)