Prva samostalna izložba bugojanske umjetnice Adine Kero, Srijeda 24.04.2013.
U organizaciji Udruženja likovnih umjetnika Skopaljske doline i Kulturno sportskog centra, u srijedu, 24.04.2013. godine, s početkom u 19:00 sati, biti će otvorena izložba iz ciklusa radova bugojanske umjetnice Adine Kero, pod nazivom “Vizuelna poezija crnog i zlatnog”.
Adina je rođena 24.11.1985.god. u Bugojnu.
Školske 2008 / 09. godine diplomirala u Mostaru, Nastavnički fakultet, odsjek Likovna kultura – smjer vajarstvo, te stekla zvanje profesora diplomiranog vajara.
2009. postaje članom ULU BIH (Udruženje likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine) , i te iste godine upisuje postdiplomski studij na ALU u Sarajevu, gdje trenutno čeka odbranu magistarskog rada kod mentora prof.dr. Mustafe Skopljaka.
Član je umjetničke grupe-udruženja FORMAT u Mostaru, član udruženja i član upravnog odbora, član selektivnog odbora za prijem za članstvo ULUSD-a (Udruženja likovnih umjetnika Skopaljske doline) te član i predsjednik organizacionog odbora ILK Bugojno (II. INTERNACIONALNE LIKOVNE KOLONIJE BUGOJNO 2013.g.).
U periodu od 2011.g. radi kao nastavnik likovne kulture.
Učestvovala na više internacionalnih likovnih kolonija, izlagala na preko trideset kolektivnih izložbi selektivnog karaktera po Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Srbiji, Turskoj.
Ovo je Adinina prva samostalna izložba.
Razgovarali smo s njom o umjetnosti, njenom viđenju iste, kao i o predstojećoj izložbi, kako su nastajala djela, kojom tehnikom.
Kako nam Adina objašnjava, trudi se da pronađe spoj i pokaže, odnosno dokaže da crtež, grafika, slika pa jednim dijelom i skulptura, mogu gotovo ravnopravo stajati jedno kraj drugoga (jedno unutar drugog, jedno kroz drugo) i da na taj način djeluju-nadopunjavaju-izražavaju se, ne kao zasebne likovne tehnike ,(koje ,,kao“ da moraju isključivo biti jedno ili drugo) , kako bi se došlo do određenog likovnog izražaja.
Boju koristim, kaže , ,,veoma škrto“, s jako malim učešćem u koloritu, sužavajući paletu tek na nekoliko tonova crne, sive, bijele, oker, crvene, plave, zelene, i te zlatne koju stavljam u ram slike.
Crtež, njime se koristim da u rasplinutosti boje, nanosa boje u njenoj apstrakciji uvedem malo reda kroz figurativno, predmetno i pojavno, negdje se on javi tek toliko kao da će da najavi neku malu igru linije i boje, dok se on nekada u nekoj drugoj slici ili kroz drugo polje iste slike (kolaž) prostire cijelim djelom.
Možda je interesantno pomenuti materijal, nosilac na kojem su nastajale ove slike (omogućio je jake grafičke odnose i reljefnost), a koji je zbog svojih tehnoloških karakteristika uspio pretrpjeti procese paljenja, kidanja, ljepljenja, kovanja, udubljivanja-rezbarenja, bojenja i još mnogo popratnih transformacija, taj čarobni katran.
Također, Adina kaže, ako bih već morala da se stavim u okvire nekog stila, stilskog izražaja (a što mi nikada nije bila namjera) onda zbog svih karakteristika, biram za najpodobnijeg enformel.
(enformel, franc. Art informel – umjetnost bez forme / bez oblika, dakle neformalna, neusiljena umjetnost, koja nije po propisu)
Za kraj, ono što će da zaokruži-definiše ovu moju kratku konstataciju, a s kojom sam imala namjeru da vam približim i pojasnim svoj rad, je možda to još samo da pomenem kako je učešće rama u mojim slikama od velikog značaja, kao što je to recimo kod Constantin Brancusi-a postolje u skulpturi.
Pomena vrijedna je i nagrada koju je osvojila 2008. godine iz oblasti kiparstva na nagradnom konkursu za likovne radove studenata završnih godina i apsolvenata studija Likovnih umjetnosti na visokoškolskim ustanovama u Bosni i Hercegovini.
Piše: Rea Vučić