Prva bh promocija knjige “Abeceda uspjeha i dobrog života & Tajne i vrline uspješnih”

Jučer je Bosanskom kulturnom centru u Sarajevu je održana prva bh. promocija knjige „Abeceda uspjeha i dobrog života & Tajne i vrline uspješnih“, autora Kemal Balihodžić, koju je izdao IP Svjetlost Sarajevo. Knjigu su promovirali: prof. dr. Dželal Ibraković, mr. Esma Palić, Mustafa Smajlović i Haris Dučić.

Knjiga u sedam poglavlja obiluje edukativnim i obrazovnim sadržajem, poučna, interesantna i priželjkivana za sve uzraste, posebno za mlade (čovjeku lično). Jača unutrašnji psihološki aspekt dokazivanja i uspjeha, pobuđuje, podstiče i afirmiše pozitivnu energiju i pozitivno u društvenoj praksi. Posebno su izdvojena poglavlja: Kur'an o uspjehu i Biblija o uspjehu. Knjiga na prikladan način rasvjetljava šta o uspjehu i dobrom životu govore istočnjački šta zapadnjački psiholozi uspjeha. U poglavlju Tajne i vrline uspješnih obrađene su 54 životne priče (uspješnih) iz različitih sfera djelovanja, različitih sudbina, različitih sredina i zemalja, pa i kontinenata (Evrope, Azije, Sjeverne Amerike i Australije)…Specijalno za čitatelje portala bug.ba izdvajamo izvode naših sugrađana iz regije:

Izvodi iz knjige „Abeceda uspjeha i dobrog života & Tajne i vrline uspješnih“, autora Kemala Balihodžić,  iz životne priče Akademik prof. dr. Esad Duraković:

Vi ste u vrlo malom broju sretnika ostvarili san, preveli ste nekoliko kapitalnih djela s arapskog na bosanski jezik, među kojima se izdvajaju Hiljadu i jedna noć, Kur'an, Muallaqe… Potrebno je tu ogromno odricanje, predanost i dug rad. Kakvo je bilo Vaše osjećanje pri tome radu?

Duraković: Upotreba riječi „sretnik“ i „ostvarenje sna“ ne čini mi se baš primjerenom mojoj situaciji. Naime, one najprije asociraju na to – tako ih ja osjećam – na nekoga ko je dobio nešto golemo, iznenada, a to znači u najvećoj mjeri i nezasluženo, kao kad dobijete premiju na lotu ili bingo. Sebe smatram sretnikom samo u tom pogledu što mi je Bog dopustio – čak me je On usmjeravao u kritičnim trenucima – da se bavim cijelog života nečim što neizmjerno volim; to je ogromna privilegija. Nisam uopće bogat u materijalnom smislu a to mi i nije najvažnije, ali sam neizmjerno bogat u duhovnom smislu i uvjeravam Vas da se ne bih mijenjao ni sa jednim milijarderom. Sve što sam postigao rezultat je moga stalnog, cjeloživotnog rada (ja i danas radim u dvije smjene) a ne sreće kao nečega što čovjeka iznenada „presretne“, što ga „zadesi“. Navest ću Vam tek jedan primjer. Ja sam na prijevodu Hiljadu i jedne noći radio hiljadama sati u vrijeme agresije, uz svijeću koju sam pravio od obične flašice, stavljao u nju jestivo ulje i pertlu od patike a takva svijeća daje vrlo nekvalitetnu svjetlost i mnogo dimi, brate… Stoga sam poslije rata morao operirati oba oka. Ali – taj rad, mimo svih mojih očekivanja, nagradio je UNESCO 2003. godine proglasivši me arabistom godine u svijetu, među desetinama drugih arabista i institucija. Nisam ni sanjao takvo priznanje, već sam radio zato što sam to volio raditi. Ima jedan ajet: Samo vi radite…

Izvodi iz knjige „Abeceda uspjeha i dobrog života & Tajne i vrline uspješnih“ autora Kemala Balihodžić, iz životne priče mr. Nusret Abdibegović:

Kako ste obavljali tu saradnju sa vašim podčinjenima, imamima koji su vam prvi saradnici i s druge strane sa institucijom reisu-l-ulemom u vertikali?

Abdibegović: Kada su u pitanju naši glavni imami mi smo u izravnim kontaktima sa njima, saradnja se odvija na više nivoa. Saradnja može biti kroz vid sjednica, što može biti donošenje određenih odluka, slušanje i opservacije drugih kako bi dobro bilo, odlazak na teren, suočavanje sa terenom. Nijedno pitanje koje je kod nas bilo na tapetu nismo rješavali kancelarijski. Nismo rješavali samo da smo čuli jednog ili dvojicu. Po pitanju bilo kojeg problema mi smo bili spremni da ga saslušamo. Donosili smo odluke na temelju ličnog ubjeđenja, na temelju stava koji podrazumijeva šerijat, na temelju pravde, istine do koje smo mi u datom trenutku došli. Muftija nema naredbodavnu ulogu, muftija ima savjetodavnu ulogu. Razumio sam da ljudima govorim ono što je bolje, ljepše, da ljudima ukazujem na ono što nije dobro, što ne valja, ne da ih administrativno sankcionišem. Naprotiv, svaki čovjek ima svoju dušu, svoju potrebu. Prilazio sam ljudima sa željom da im pomognem i olakšam, bez obzira kakav su imali odnos prema meni. Nemogu ljudi uvijek imati prema meni ni pozitivan ni uvijek negativan odnos, nisu uvijek ni raspoloženi. Nekada budu u ulozi da čuju i ono što nevole, i na takve izazove bio sam spreman. Mene je Allah dž.š. počastio iskrenim i odabranim ljudima koji su uvijek morali, trebali, imali pravo da govore kako misle.“

Izvodi iz knjige „Abeceda uspjeha i dobrog života & Tajne i vrline uspješnih“ autora Kemala Balihodžić, iz životne priče  mr. dr. Melike Mahmutbegović:

Period teških iskušenja – Osjećaji i dijeljenje sudbine države, naroda, građana u ratnim uvjetima…

Mahmutbegović: Taj period pamtim kao period teških iskušenja, period patnje zbog odvojenosti od djeteta, period teških ljudskih sudbina i gubitaka  koji su ostavljali traga na meni. S druge strane, to je period ispunjen ponosom i zadovoljstvom da sam izdržala sve napore, sa svojim timom spasila mnoge mlade živote. I sada osjećam tu sreću, imala snage da opravdam svoju profesiju, povjerenje i majkin amanet, da budem najprije čovjek. Rat je  bio test ljudskosti u svakom smislu. 1994. godine dobijam Plaketu za humanost od Udruženja hirurga BiH. To je bio dodatni podstrek, priznanje struke, mojih kolega koji su zajednički bili u funkciji odbrane države Bosne i Hercegovine.“

Izvodi iz knjige „Abeceda uspjeha i dobrog života & Tajne i vrline uspješnih“ autora Kemala Balihodžić, iz životne priče Mule Hadžić:

Cijeniti svakog i uvažavati različita mišljenja -Ocjene Vašeg uspjeha – pouka za druge, da uđu smjelije i u druge sfere života, da budu uspješni, u isto vrijeme da ostvaruju „svoj san“ i svoj lični dobar život. Šta preporučujete mladima, onima koji imaju želje i ambicije da se aktivno bave naukom, naučnim stvaralaštvom, čemu trebaju posvećivati posebnu pažnju.

Hadžić: Čovjek dok je živ uči i mora biti spreman za prihvatanje novih saznanja. Važno je da znanja koja posjedujete podijelite sa drugima na ovaj ili onaj način. Važno je da cijenite svakog čovjeka i uvažavate različita mišljenja, pitate za savjet i dijete i odrasle. Ja danas uglavnom znanja koja posjedujem prenosim kroz knjige ostavljajući tako trag o historijskom razvoju svoga grada i njegovih ljudi u želji da će moj primjer jednog dana slijediti i mlađi sugrađani i svojim znanjima nadograđivati moja djela. Morate znati da čovjek prvo mora imati želju za nešto što radi i u ovom poslu biti hrabar, upustiti se u izazov koji, kada mu pružite ruku, ne pušta dok sve ne privedete kraju. Toga se ne treba plašiti jer kada u konačnici vidite djelo svoga rada kroz, u mom slučaju, knjigu, osjećaji su pomiješani. Dio vas je ugrađen kroz vaš rad u to djelo i svaki put kada pogledate u korice vidite sebe. Neka vam to bude motiv za rad.“

Izvodi iz knjige „Abeceda uspjeha i dobrog života & Tajne i vrline uspješnih“ autora Kemala Balihodžić, iz životne priče Vlatka Glavaš:

Odnos – respekt igrač – gledalac?

Glavaš: To je bilo nešto posebno, nije bilo uvreda, psovki. Poštovali smo navijača, znali kako se ponašati prema njemu. Trener Ribar znao nas motivisati, pokrenuti. Kada ne ide, znao nas je dići. Trkom dokazati. Kada vidiš da ne možeš protiv igrača Spartaka, on kaže možeš, ono su tamo invalidi, ti možeš bolje. Tamo reprezentativci, mi dobijamo utakmicu. Nije se bojao ničega, puno odgovornosti uzimao je na sebe. Kao motivator i kao trener, pedagog sve najbolje. Usadio je nama igračima uvjerenje i samopouzdanje da drugi nisu bolji od nas. Sjećam se njegovih riječi: ja moram, ja hoću, ja mogu. On je to nama govorio po sto puta.“

Izvodi iz knjige „Abeceda uspjeha i dobrog života & Tajne i vrline uspješnih“ autora Kemala Balihodžić, iz životne priče Ermina Zec:

Mijenjaju se sredine, uvjeti za treninge, igru, pristupi… Kako je u Turskoj?

Zec: Uvjeti u treniranju u Turskoj su fantastični, koliko je u uvjetima razlika između Iskre i Šibenika isto je tako i razlika između Šibenika i Genčerbirligija. Klubovi imaju svoje kampove, terene. Odlično sam primljen, sretan.  Želim u novoj sredini da ostavim što bolji utisak. Kada sam došao u Tursku imao sam trenera Tomasa Dola. U dosadašnjoj karijeri  treniralo me dosta trenera, mislim da je on najbolji trener, puno me naučio.  Obavljali smo dosta razgovora, uputio me na pravi put. Mnogo sam mu zahvalan na tome. Na treninzima smo svi zajedno, a dosta radimo i na teorijskom dijelu, gledamo snimke na DVD. U pripremama imamo po tri treninga na dan, ujutro u sedam, drugi je u 11 i treći u 16 sati. Za vrijeme priprema dosta je teško, mora se maksimalno raditi da bi bio spreman. U prvenstvu imamo na početku sedmice po dva treninga,  a kasnije po jedan do pred utakmicu.“

Izvodi iz knjige „Abeceda uspjeha i dobrog života & Tajne i vrline uspješnih“ autora Kemala Balihodžić, iz životne priče Sulejmana Dautbegović:

Recept drugima, kako se boriti sa bolešću koja je zahvatila Vaš organizam, spašavati se. Nema bolesti koja se ne može liječiti…

Dautbegović: Nema padanja u depresiju. Psihički treba biti stabilan, sve se na kraju nađe i novac, lijek, prijatelji koji su spremni pomoći. U suštini čovjek treba da prihvati ono od čega boluje sa ciljem da će završiti najpozitivnije. Bolest odagnati od sebe, u suštini biti pobjednik. Treba se družiti, komunicirati sa drugima, najmanje razmišljati o bolesti, puno više o ljepšim stvarima u životu. Naravno, pridržavati se uputa ljekara, segmenata koji će pomoći u daljnjem oporavku i suzbijanju bolesti. Poručujem svima lijeka ima, treba ga tražiti, rekao je Sulejman Dautbegović.“

[nggallery id=232]

TV najava promocije na TVSA

 (bug.ba)