Promocija knjige „Ivonin oproštaj“ Aleksandra Kalischek
Promocija knjige „Ivonin oproštaj“
Aleksandra Kalischek (alias Aleksandra Sana Zubić)
Subota, 01.10.2022. Mala sala KSC Bugojno u 19,00 sati
Aleksandra Kalischek (alias Aleksandra Sana Zubić) je rođena u Bugojnu 1970 godine. Ljubav prema knjizi nasljeđuje od majke Gordane, bibliotekarke u (tadašnjoj) osnovnoj školi „Stipo Đerek“. Preko deset godina aktivno trenira u košarkaškom klubu „Iskra“. Poslije završetka školovanja u Bugojnu pohađa elektrotehnički fakultet u Sarajevu. Zbog rata napušta Bosnu i Hercegovinu. Danas živi i radi u austrijskom gradu Lincu.
Pisanje je njena strast, ali i način da ukaže na rastuće društvene probleme. Situacije iz svakodnevnog života spretno povezuje sa globalnim temama. Time stvara angažovanu književnost, koja nijednog čitaoca ne ostavlja ravnodušnim. Od njena četiri romana dva su prevedena na njemački jezik.
Za tekst iz knjige “Ljepota tame“ („Die Schoenheit der Dunkelheit“)” dobila je nagradu izdavačke kuće „Exil“ na sajmu knjige u Beču.
Njen tekst “Čovjek koji je čitao sa lica” je dobio prvu nagradu na književnom konkursu novina SAN u Torontu. Od tada je njihova redovna dopisnica iz Austrije.
Učesnica je dvojezičnih književnih susreta u Lincu, (su)organizator kulturnih događaja i gostovanja bosansko-hercegovačkih umjetnika u Austriji. Kritike njenih romana su uvrštene u knjige Eseja, književnika V. Teofilovića. Njene knjige su bile jedna od glavnih tema magistarskog rada „Poetička načela i kulturalni kontekst književnosti bosanskohercegovačke dijaspore u Austriji“, studentice I. Islambegović.
U romanu “Ivonin oproštaj” književnica nas uvodi u život jedne, naoko tipične, iseljeničke porodice. Preci su im, kako u knjizi stoji, bili – postojani kao hercegovački kamen i mekog srca kao bosanske livade. Sudbina odvodi mladi bračni par, Ivanku i Matu, u Austriju, zemlju koju samo donekle prihvaćaju kao svoju. Porodica će vremenom postati bogatija za dvoje djece, Miroslava i Ivonu. Roditelji balansiraju između napornih radnih obaveza i učestalih porodičnih problema. Granice, koje su im postavljenje obrazovanjem, ali i društveni odnosi u kojima je lagodan život rezervisan uglavnom za domaće stanovništvo i ponekog uspješnog emigranta, onemogućuju im napredak kojem su se pri odlasku nadali.
Ivona, mlađe od dvoje djece, će napraviti korak koji bi je trebao izvesti iz ove situacije. Put sazrijevanja, koji je vodi u Berlin, je okosnica ove priče. Ivona vjeruje da će je disciplina i rad, te ljubav prema njenom izabraniku Antoniju dovesti do željenih visina. Veličina grada je fascinira i oslobađa od stega koje su je kod kuće sputavale. Na početku sve izgleda dobro – Na prvi pogled se moglo pomisliti da u gradu žive samo mladi ljudi i stranci. To vjerovatno nije bilo daleko od istine, pa pošto su Ivona i Toni bili u obje od tih skupina, tako su se brzo i bez poteškoća prilagodili životu u velegradu. Ali ubrzo će uvidjeti da Berlin, svjetski velegrad, El Dorado Evrope, nije onakav kakvim se na prvi pogled čini. U svemu što će se dešavati ona će morati da ponovo pronađe sebe, da prihvati novonastalu situaciju i da nauči opraštati. Simbolika oproštaja kao odlaska i oproštaja kao oprosta (opraštanja), je sadržana u samom naslovu ove knjige.
Organizator promocije knjige je Gradska biblioteka JU Kulturno sportski centar Bugojno.