Ponosni trio Tatjana Šojić, Admir Glamočak i Senad Bašić: Predstavu “Umri muški” igrat ćemo dok nas smrt ne rastavi!
U prepunoj Pozorišnoj dvorani KSC Bugojno odigrana(31.05.) je predstava „Umri muški“. Nastala u predvečerje rata, pod rediteljskom palicom Admira Glamočaka, niskobudžetna diplomska predstava Tatjane Šojić zabilježila je premijerno izvođenje 21. februara 1990. godine. Kako je jednom zapisao bivši direktor Kamernog, pisac Zlatko Topčić, “Umri muški” je bez ikakvog marketinga, na krilima publike, s reklamom od uha do uha, postao pravo teatarsko čudo. Jedna je od najviše igranih predstava u historiji bh. teatra. Danas je fenomen o kojem vrijedi govoriti iz sveg glasa.
O tajni uspjeha ove predstave, koja je u februaru 2013. godine proslavila svoj 23. rođendan, razgovarali smo s njenim glavnim akterima, sjajnim glumcima Tatjanom Šojić, Admirom Glamočakom i Senadom Bašićem, koji na sceni uvijek briljiraju. A i u privatnom životu su, kažu nam, veliki prijatelji.
– Nema neke posebne tajne. U pitanju je dobar tekst, tri odlična glumca, bez lažne skromnosti. Mi se volimo, volimo svoj posao, a uvažavamo i našeg četvrtog partnera – publiku, i onda nema greške. Skoro 23 godine smo zaigrani, još nam se igra, jer volimo da igramo – pojasnila je Šojić.
Bašić dodaje da je predstava dugovječna i zbog toga što svi imamo potrebu za radošću, zabavom i ljubavlju.
– U nekoj mojoj skali vrijednosti, mislim da je radost neki vrhunac života tako da smo mi sretni da imamo ovakvu predstavu, koja raduje i nas i publiku – istakao je Bašić, na što je Glamočak dodao da, kakvi god da dođu na predstavu, rastuženi ili neraspoloženi, poslije su kao novi.
Šojić, Glamočak i Bašić osjećaju se privilegovanim zato što su u svojoj glumačkoj karijeri doživjeli jedno ovako pozorišno djelo, koje već godinama igraju, i to svaki put pred punom dvoranom zbog čega zaslužuju palac gore. Tačan broj izvođenja predstave ne znaju. Kažu da im to odavno nije ni bitno.
– Mi smo se kroz ovu predstavu prepoznali kao idealni partneri i spremni smo zajedno raditi bilo koji projekt. “Umri muški” igrat ćemo sve dok bude bilo publike, dok se budemo mogli kretati, ma dok nas smrt ne rastavi – složili su se glumci.
Brojni fanovi
Predstava “Umri muški” značajnijih intervencija i promjena nije doživjela, osim što je iz godine u godinu osvajala srca brojnih fanova koji replike glavnih junaka Eve, Marija i Brune znaju napamet, jer su predstavu gledali po deset, petnaest ili dvadeset puta.
– Mi smo danas stariji i iskusniji, a često dok igramo predstavu čujemo šaptanja u publici, jer ako promijenimo neke replike, oni to primijete. Uvijek u toku predstave bude sjajnih improvizacija, jer smo uigran tim – ističu glumci.
Jedino zbog čega Šojić, Glamočak i Bašić žale jeste to što predstava “Umri muški”, iako veoma tražena, nije zabilježila mnogo gostovanja.
– Nije nam jasno zašto. Igrali smo u bh. gradovima Mostaru, Tuzli, Zenici, Tešnju, Doboju, Fojnici… Ove godine smo bili i na turneji u Švedskoj, gdje se tražila ulaznica više. Žao nam je što ovu predstavu nisu vidjeli ljudi u regionu. Bilo šta na šta se u Sarajevu neko nasmije dvaput, išli su na dane satire u Zagreb, a mi nismo nikada, što je nevjerovatno – pojasnili su glumci.
Onima koji u 22 godine nisu pogledali “Umri muški”, poručili su da dođu ako im se nije mrsko popeti na drugi sprat Kamernog teatra 55.
Uvijek za Valentinovo
Predstava “Umri muški” na specifičan način govori o muško-ženskim odosima. Zbog tematike predstave, premijera je trebala biti na Dan zaljubljenih, 14. februara 1990. godine, ali je odgođena za sedam dana zbog prehlade Tatjane Šojić.
– Zanimljivo je da je predstava uvijek bila na repertoaru za Valentinovo pa tako moramo trčati da kupimo ruže Tanji – kazali su kroz smijeh Glamočak i Bašić.
Komedija je potrebna svakom teatru
– Kada teatar zapadne u krizu sa publikom, onda mora postaviti jednu komediju i jednu melodramu. To nije moja pamet smislila nego mnogo pametnije glave nego što je moja. Teatri bi prosto morali imati komediju koja će im osiguravati publiku za sve druge predstave. Naravno da se trebaju igrati i predstave koje nose teške teme, kao što su ratne – kazao je Glamočak.
Nikada TV serija ili film
“Umri muški” nikada neće prerasti u neku TV seriju ili film iako je bilo reditelja koji su imali razne ponude da se i to napravi.
– To ovoj predstavi nije potrebno, to nama nije potrebno – istakli su glumci.
Tate su “barile” mame
– Tate su “barile” mame na ovoj predstavi. Zanimljivo je da oni koji su gledali “Umri muški” ‘90., ‘91., ‘92…, sada dovode svoju osamnaestogodišnju djecu da nas upoznaju s njima te da kroz našu predstavu zavole teatar. Pored zabavne, imamo i ozbiljnu funkciju da kroz ovu predstavu odgajamo generacije – pojasnili su glumci.
Predstava „Umri muški“ je nastala davne 1990. kao diplomska predstava Tatjane Šojić, i od tada nije prestala puniti salu Kamernog teatra 55 i doživjela je preko 250 izvođenja postavši najizvođenijom bosanskohercegovačkom predstavom svih vremena. Nastala kao nepretenciozna i niskobudžetna komedija o muško-ženskim odnosima, „Umri muški“ je, isključivo zahvaljujući neprekidnom interesu publike, postala kultna predstava Kamernog teatra 55. Eva, Bruno i Mario u briljantnoj interpretaciji Tatajane Šojić, Admira Glamočaka i Senada Bašića postali su tako junaci čije replike njihovi brojni fanovi, koji su predstavu gledali i po deset, petnaest ili dvadeset puta, znaju napamet, uvijek u njima otkrivajući novu istinitost, životnost i duhovitost.
Umri muški – Aldo Nikolaj
Režija: Admir Glamočak.
Igraju: Tatjana Šojić, Admir Glamočak, Senad Bašić.
Predstava je osvojila sljedeće nagrade:
Festival Mostarska liska, Mostar
Nagrada Mala liska za najuspješniju ulogu – Tatjana Šojić
Nagrada publike za najbolju predstavu
(Foto: Edin Batoo Ćatić/avaz.ba)