Pokažimo još jednom da je humanost najveća ljudska vrlina

53-godišnja Aida Gavranović (rođ. Đogić) nije mogla ni zamisliti da će se sudbina poigrati s njom i da će se u životu suočiti s problemom ovisnosti u svojoj kući. Majka je dviju udatih kćerki i 30-godišnjeg sina Zlatana, koji je posljednjih godina njena najveća briga.

Naime, on je bivši ovisnik i trenutno je u apstinenciji. Sada, kada mu je najpotrebnija, zbog bolesnih kukova nije u stanju da mu pomogle onoliko koliko bi željela.

-Nikada se nikome nisam obraćala za pomoć, ali sam ovaj put prinuđena na to. Želim biti podrška svom sinu i u nastavku naše zajedničke borbe. Međutim, to neću moći dok ne operišem desni kuk, koji je vidljivo kraći četiri centimetra. Otežano hodam, imam stalne bolove, i mnoge druge tegobe. Na magnetnoj rezonanci ustanovljena su mi, zapravo, tri oboljenja kuka: upala koštane srži, ciste na kukovima i istrošene obje glave kukova, naročito desna. Koristim se štakama, ograničena sam u pokretu. Ne mogu duže sjediti, niti samostalno privređivati, da bih ja i moj sin opstali, kaže Aida.

Nada se da će njena životna priča naići na razumijevanje dobrih ljudi, i da će joj oni pomoći da obezbjedi 5.000 KM, koliko joj je potrebno za ugradnju protetičkog pomagala neke srednje vrijednosti koje bi joj, kaže, garantovalo da u budućnosti bude radno aktivna.

Dodaje  kako je, uprkos tome što se posljednjih godina i sama borila s ozbiljnim zdravstvenim problemima, trudila, radila i zarađivala. Nažalost, krajem prošle godine ostala je bez posla, nakon čega se prijavila u Javnu kuhinju.

-Puno toga smo prošli. Teško je. Ali, majke su najveći oslonac svojoj  djeci, a ovisnost je bolest koja je, sigurno, najteža za liječenje, od samog pristanka na to. Kada doživite pristanak, vi ste u svemiru. To je vrijeme kada vas napušta porodica i kada se sve oko vas raspada. Sve sam to doživjela, prezrene poglede ljudi, osudu okoline, policijska privođenja sina zbog sitnih krađa, koje je počinio da bi našao novac za drogu… Bol je velika, to samo majke, koje imaju sličan problem, znaju. Ne daj Bože da  iko doživi ovakvu sudbinu. Moj sin ima želju, volju, ali teško se oduprijeti. Jer, poznato je šta sve heroin može uraditi od čovjeka. Fizičku apstinenciju je lakše prebroditi, ali psihički, to ide puno teže. I zbog predrasuda, s kojima se svakodnevno suočavamo, naglašava Aida.

Nakon godina borbe sama je sebi priznala, kaže, da se njen sin počeo drogirati zbog porodičnih problema. Razvela se nakon 34 godine braka, i odlučila ostatak života posvetiti sinu.

-Ja sam, stvarno, dugo  godina bila i otac i majka. Shvatila sam da, ako hitno ne poduzmem nešto, moj sin nema šansu, da će propasti i da je njegov život završen. Problem je tim veći što je obolio od hepatitisa C. Teško je živjeti s činjenicom da vam sin ima smrtonosnu bolest, koju je moguće samo zaliječiti. To mi je stalno u podsvijesti, a krivnja što u zadnje tri godine, od kada je izašao iz komune, nisam uradila i više za njega, bukvalno me izjeda, kaže.

Bez obzira na breme koje nosi kroz život, ova Bugojanska još uvijek s optimizmom gleda u budućnost.  Vjeruje da će ljudi pročitati ovaj tekst, i da će joj pomoći. Kaje se što pomoć nije tražila i ranije. Možda bi, veli, njen sin dosad bio izliječen. Međutim, nije željela „svojim problemom da opterećuje ljude oko sebe“. Danas joj je, ipak, njen sin najpreći.

-Često se našalim na svoj račun i kažem da se, budući da sam u horoskopu lav, poput neke  lavice borim za svoga sina. Dok je boravio u komuni, slala sam mu pakete, od novca kojim sam trebala platiti struju ili neki drugi račun. Ja ću, ako treba, biti i u mraku, samo da on ima barem ono osnovno. A on to, nažalost, nema, kaže.

Uz sve nedaće, Aida danas sa sinom živi kao podstanar u bugojanskom naselju Begluci. Dok je radila, mogla je plaćati kiriju od 120 KM, međutim, sada to nije u stanju.

-Jednostavno, tonem sve dublje i dublje u dugove. Sve što  nekad i dobijem od nekoga, dam za kiriju, zbog čega sam prinuđena da tražim alternativni smještaj. Obratila sam se nadležnima u Općini, koje sam zamolila da se uselim u zgradu bivšeg Marksističkog centra. Rekli su mi da je to nemoguće, zbog nesređenih imovinsko-pravnih odnosa. Evo, i na ovaj način, ja im šaljem poruku da ću to učiniti, jer nemam drugog rješenja. Pogotovo, jer ću nakon operacije biti ovisna o tuđoj pomoći. Neću biti u stanju da plaćam za kiriju, koju sam dužna već četiri mjeseca, ističe.

Od novca koji bi joj ostao, kada ne bi plaćala za smještaj, pokušala bi, dodaje, snabdjeti sina lijekovima koje on, u nedostatku novca, ne pije redovno. Probala bi i sebi osigurati makar fizikalnu terapiju, za koju pretpostavlja da će joj, nakon operativnog zahvata, biti potrebna.

Namjeravala je, kaže na kraju, da problem smještaja riješi tako što bi čuvala tuđu kuću ili stan. Međutim, i kada bi se ukazala takva prilika, ostajala bi razočarana, jer bi se vlasnici istih, po saznanju da je majka ovisnika vrlo brzo „predomislili“.

Svi koji žele pomoći Aidi Gavranović mogu to učiniti uplatom na broj tekućeg računa koji je otvoren na njeno ime u Hypo Alpe Adria Bank: 3060242611142861. Za sve ljude koji su zainteresirani da joj pomognu ostavila je i broj telefona: 062/483-674.

Aida  je, inače, predsjednica Udruženja „Zajedno“, koje u Bugojnu okuplja roditelje i građane u borbi protiv zloupotrebe droge. Nažalost, ovo udruženje  još uvijek nema svoje prostorije, pa tako ne može ni djelovati na način kako bi to željeli njegovi članovi.

(Autor: Mevlida Ridžal/RTV Bugojno)