PENAL
Kad poslije dugih i hladnih zimskih dana sunce zagrli naš grad, a proljeće se nasluti u baštama, ljudi izmile iz svojih toplih domova i postaju veseliji.
Ulice ožive.
Sunce se još udobnije namjesti u plavu fotelju i kao da kaže:
„Protegnite se, ljudi, podignite ruke visoko ka meni, toliko visoko da se napnete na prste.
Postanite balerine i baletani, zaplešite proljetni ples.“
Tad volim da posmatram ljude koji promiču pored mene.
Neke poznajem, o nekima ne znam skoro ništa, a o nekima ništa.
Različite sudbine.
***
Zaogrnut u dugu izblijedjelu plavkastu zimsku bundu, izrazito niskog rasta, gologlav, sa pepeljastosivom kosom, pogurenih ramena, približava mi se jedan starac.
Pogled je „upro“ negdje ispred sebe, kao da njime osvjetljava sebi put, gazeći sitnim, užurbanim koracima.
Prepoznao me, a kada nekog prepozna, on pozdravlja:
„ Penal!“
„ Penal, Stipane, kako si danas?“
„ Neriješeno,“ izgovori, a blagi osmijeh mu pretrča sa usana u oči.
Posljednji ondašnji Iskrin navijač.
Stara garda.
Prihvatam igru.
„ Kako ćemo danas proći?“
„ Pobijedit ćemo… Prošle sedmice smo dobili Vardar u Skoplju, što ne možemo i Partizan…
Mi smo, bolan, jedna od rijetkih ekipa koja ima pozitivan skor sa Zvezdom. Dvije utakmice,
jedna neriješeno, jednu smo pobijedili.“
„ Penal, Stipane.“
***
Gledam za njim.
Četrdeset godina je radio u Kožari.
Duboke gumene čizme, gumena kecelja i uvijek u vodi.
Ima još jake šake i velike zglobove od neprestanog „potezanja“ kože iz vode.
Kažu da nikada nije ni minut izostao sa posla.
Po njemu je napravljen onaj spomenik ispred Kožarine upravne zgrade.
Nije se nikada oženio i nije nikada ispričao zašto.
Možda je u mladosti imao veliku ljubav koja mu je ranila srce.
Ranjeno srce ne može u sebe primiti drugu osobu, sve dok potpuno ne ozdravi.
Neka srca ostaju vječno ranjena.
Ne postoji čovjek kojeg je uvrijedio ili povrijedio ovaj obični čovjek sa čudnim pozdravom.
***
Gledam za njim.
Promiče između ostalih običnih ljudi.
Gledam za radnikom, navijačem, gledam za čovjekom po kome je napravljen spomenik ispred Kožarine upravne zgrade.
Ako je još uvijek tamo…
Spomenik.
Nedžad Milanović