Ovo je priča, ovo je život: Mahira nosi muža, liječi ga, pazi djecu,svekra! Heroina! Nemamo lift…
Mahira ga nosi na treći kat,spušta niz stepenice,kupa,brije,hrani,nosi u toilet i kaže: Volim ga kao prvog dana! Kako nepokretan čovjek može igrati lopte s djecom? Tako što Mahira zaveže svoju nogu za njegovu i šutaju!
Nevjerovatna priča o bolesti, ljubavi,porodici… sve lijeko sve smo probali,čak i kanabis,ništa Esedu nije pomoglo. Najveća olakšica bila bi lift! Važno mi je da budem zdrava svojoj djeci a prvenstveno svom suprugu.
Izlazimo, igramo se, putujemo…želimo biti primjer a ne da nas sažaljevaju. To što je on invalid, ne znači da nije bolji od drugih ljudi.