O(D)BORI
Negdje sam pročitao da je potrebna vremenska distanca ako želiš o nečemu pisati. Biva, potrebna ti je hladna glava.
E, glava, to je ono što je potrebno da bi se insan zvao čovjek, ono k'o čo'jek. Distanca vremenska hladi emocije.
Da bi čovjek pisao o ratu, potrebno je da se rat završi, da prođe neko vrijeme, pa da čovjek može pisati o njemu bez „govora mržnje.“(U povjerenju, baš me nervira sintagma „govor mržnje“… mržnja se iskazuje i šutnjom, gore nego govorom jer, „ne boj se cuke koji laje“)
Uh, umalo da zaboravim, da bi uopće pisao o ratu, red bi bio da si u njemu učestvovao, mada, iskreno, u ovoj našoj zemlji ti baš ne pije vode ratni staž.
Poznajem neke istinske heroje koje su „vlastodršci“ gurnuli iz života.
Ne bukvalno, ali haman…
Valjda tako treba, rat je rat, a poslije rata, rat je brat… nekome.
Ta distanca vremenska je bila moj izbor poslije biranja ovih „upravnih o(d)bora“ kod nas. Džaba distanca, osjećaj je isti, zbilja mi nismo „u vinklu“ ni jedne sekunde! Kako, bolan, možemo biti „u vinklu“ kad mirno gledamo kako ljudi upravne odbore hladno pretvoriše u OBORE*.
Izvaraše narod; ljudi se prijaviše, odoše na nekakve „intervjue,“ lijepo se obukoše, skromno se ponašaše… i, ispadoše. Ne samo iz igre, nego ispadoše levati, ono baš pravi levati. A, ovi „vlastodršci“ krajnje bezočno i licemjerno uzeše olovke u ruke i „opleti“.
-Je li ovaj naš?
-Nije.
-Briši ga, koji će nam…
-Ali on je stručan za ovo.
-‘ebo te struka, ko te to pita!
Svojim ušima sam čuo jednog bliskog „vlastodršcima“ kako na pitanje, zašto se nije poštovao konkurs u kojemu piše da birani moraju biti stručni, ugledni(?), kaže: „ Šta vam je, ljudi, nama trebaju produžene ruke koje će postaviti podobne ljude, koji će po svoja mišljenja dolaziti u bazu.“
Moj brate, moj brate…
A i mi ispadamo licemjerni jer šutimo i gledamo( čak imaju slike šaranja iliti precrtavanja „nepodobnih“) kako se sve pretvara samo u jedno: BUDI PODOBAN.
Džaba veliki Goran Bare i „Majke“ pjevaju BUDI PONOSAN!!!
Švabe bi rekle: „Ponosan, was ist das?“
Draga moja „vremenska distanco“, džaba se ja distanciram, ne(j)ma koristi.
Obori* se oformiše.
Sve više u prvi plan dolazi antologijska rečenica koju su ratni oficiri koristili kad vojnik kaže da misli,: „Nisi ti tu da misliš, ja sam tu da mislim, a ti si tu da izvršavaš naređenja.“
Ovi poratni neratnici doslovice uzeše ovu rečenicu.
Pa ti sad reci da rat ne valja, kad se oni koji nisu vidjeli rata, otimaju za život pod ovim motom.
Nedžad Milanović
*OBORI – im.m.r.n.mn. – ograđen prostor u kome se čuvaju ovce; tor (Rječnik bosanskog jezik, Institut za jezik u Sarajevu, 2007.)