Obrad Kisić: SJEĆANJE NA KOKANA
Na današnji dan, prije devet godina, u porodičnoj kući u Brelima, u susjednoj Hrvatskoj, iznenada je preminuo Stjepan Domaćinović Kokan, nekadašnji privrednik, političar i sportski radnik, čovjek koji je ostavio neizbrisiv trag u razvoju bugojanske općine. Rođen je 1931. godine u Bugojnu, srednju saobraćajnu školu završio je u Zemunu, a kasnije je stekao i fakultetsku diplomu.
Radni vijek je počeo u Autotransportnom preduzeću „Špedicija“ Bugojno, gdje je, početkom šezdesetih godina imenovan za direktora. Kao njen čelni čovjek, od „Špedicije“ je ubrzo napravio giganta u drumskom saobraćaju, koji je sve do 1992. godine bio vodeći prevoznik u teretnom saobraćaju u SFRJ.
Ipak, mi Bugojanci se Kokana najviše sjećamo kao najuspješnijeg predsjednika općine. Na ovoj funkciji je bio od 1974. do 1982. godine. Odmah po njenom preuzimanju, znajući dobro razvojne potencijale ove općine, čija je privreda već tada imala razvojnu komponentu, od Bugojna je brzo stvorio jak industrijski centar.
Bugojno je tih godina bila prva općina u BiH, a među vodećim u SFRJ po broju zaposlenih osoba (16000), u odnosu na broj stanovnika (48000). Na obalama Vrbasa razvio se jedan moderan grad, sa jakom privredom, dobrim dijelom izvozno orijentiranom. Većina mladih po okončanju studija vraćala se kući i dobivala poslove, a iz drugih krajeva zemlje stizali su stručnjaci raznih profila.
Sve ovo pratilo je ubrzano rješavanje infrastrukturnih projekata, nicali su novi školski i drugi objekti, kao i stambeni blokovi. Bugojno je u to vrijeme bilo mjesto ugodnog življenja, u koji su mnogi rado dolazili i često bi se u njemu, na proputovanju za more znali zadržati po nekoliko dana.
Po isteku drugog predsjedničkog mandata, Kokan je 1982. godine otišao u Sarajevo na mjesto ministra saobraćaja i komunikacija BiH. Nesmanjenom energijom nastavio je raditi za dobrobit Bugojna, u čemu je i uspijevao. I dalje se sve vrtilo oko njega, Bugojno je jačalo na svim poljima i išlo utabanom stazom uspjeha.
Kokan je od Nogometnog kluba „Iskra“ kao njegov dugogodišnji predsjednik stvorio respektabilan klub u jugoslovenskim okvirima. Podržavao je rad i ostalih sportskih klubova u gradu. Bio je pokretač izgradnje novog stadiona i sportske dvorane, koji su 1984. godine pušteni u funkciju i u to vrijeme bili među najljepšim sportskim objektima u BiH. Na njegovu inicijativu počeli su se održavati velemajstorski turniri, koji su u Bugojnu svake druge godine okupljali najbolje svjetske šahiste.
Kokan od 1992. godine kada su počela ratna dešavanja u BiH, ali i nakon njihovog završetka više nije dolazio u Bugojnu, iako su mnogi željeli da ga ponovo sretnu na ulicama grada koji je toliko volio i čijem je razvoju dao nemjerljivi doprinos.
Općina Bugojno je u međuvremenu Stjepanu Domaćinoviću Kokanu posthumno dodijelila najveće općinsko priznanje „Počasni građanin Općine Bugojno“ u znak zahvalnosti za sve ono što je učinio za njen razvoj i prosperitet. Mnogi naši sugrađani, sa kojima sam razgovarao ovih dana mišljenja su da bi neka od gradskih ulica trebala ponijeti Kokanovo ime.
Obrad Kisić