Obrad Kisić: Sjećanje na „Špedicijaturist“

U nizu uspješnih bugojanskih radnih kolektiva, osamdesetih godina minulog stoljeća, bilo je i Preduzeće za prevoz putnika „Špedicijaturist“.

Početak rada vezan je za maj 1980. godine i otvaranje autobuske stanice, smještene nedaleko od gradskog sjedišta, u to vrijeme, jedne od najmodernijih u BiH.

Prvi naziv firme, na čelu sa direktorom Ahmedom Ždralovićem, bio je „Bugojnoturist“, koji je kasnije promijenjen u „Špedicijaturist“.

Sa desetak autobusa, čiji je broj rapidno rastao, novoformirani prevoznik iz Bugojna bio je pravo osvježenje u gornjovrbaskoj, ali i široj regiji.

Jedan od prioritetnih zadataka, od samog starta, koji je uspješno realizovan, bilo je uspostavljanje autobuskih linija i do najudaljenijih naselja u našoj općini.

Istovremeno, dobro je bio organizovan i prevoz radnika, usklađen sa njihovim radnim vremenom.

Paralelno je jačao i međugradski saobraćaj. Bugojno je, između ostalog, svakodnevno imalo direktnu vezu sa svim većim gradovima u BiH, ali i sa Beogradom, Zagrebom i Splitom.

Autobusi „Špedicijaturist“, dva puta sedmično, saobraćali su prema austrijskom gradu Lincu.

Preduzeće je, u drugoj polovini osamdesetih godina, imalo oko 200 zaposlenih.

U tom periodu, bilježilo je preko 150 dnevnih polazaka, sa oko 4.000 prevezenih putnika, te potrošnjom goriva većom od dvije tone.

Dio preduzeća bila je i turistička agencija, koja je važila za uspješnog organizatora putovanja u zemlji i inostranstvu.

U njoj su se mogle rezervisati avionske karte za polaske sa većine aerodroma u državi, ali i za poslovne vozove, koji su iz Sarajeva, preko Zenice išli u pravcu Beograda, Zagreba i Ljubljane.

Nažalost, ovaj tekst je samo sjećanje na još jedno uspješno bugojansko preduzeće, koje je preživjelo rat, ali je već odavno, poput većine nekadašnjih privrednih subjekata, nestalo sa ekonomske karte ovog grada.

Obrad Kisić