Obrad Kisić: Sjećanje na bugojanski ribnjak

Piše: Obrad Kisić

Kada je preduzeće „Žitorad“ Bugojno sredinom 1965. godine otvorilo ribnjak, za većinu tadašnjih stanovnika naše općine to je bilo svojevrsno iznenađenje i velika nepoznanica.

Ribnjak, u to vrijeme jedan od rijetkih u BiH, izgrađen po svim predviđenim standardima nalazio se na najkraćoj, ali i jednoj od najljepših bugojanskih rijeka Okašnica.

Radnici ribnjaka, kojima je ovaj posao bio nepoznanica, prije njegovog otvaranja, prošli su potrebnu obuku, pa je posao, od samog starta, krenuo punom parom.

U nekoliko bazena uzgajala se kalifornijska pastrmka, vrsta ribe o kojoj se nije mnogo znalo u ovim krajevima.

Paralelno sa otvaranjem ribnjaka, otvoren je i ugostiteljski objekat, kao njegov sastavni dio.

U prizemlju je bio smješten restoran, dok su se na spratu nalazili sala za poslovne sastanke, te nekoliko soba za spavanje.

Za rad u restoranu anagažovano je iskusno ugostiteljsko osoblje, na čelu sa upravnikom Spasojom Raguzom.

Restoran je vrlo brzo postao omiljeno sastajalište Bugojanaca, gdje bi se često tražila stolica više.

Uz hotel „Bosnu“, bio je jedini objekat u gradu koji je imao džuboks, što ga je činilo još privlačnijim.

Na jelovniku je posebno mjesto zauzimala pržena pastrmka, sa krompir salatom, kao prilogom, koja je bila i najtraženija. I ponuda drugih jela, ali i pića, bila je široka, pa su se u restoranu često znale upriličiti svadbe i druge svečanosti, među kojima su redovni bili novogodišnji dočeci.

Ljetna bašta je bila posebno privlačno mjesto, gdje bi već sa prvim sumrakom sva mjesta bila popunjena.

Dobar štimung stvorila je muzika uživo, dok je blizina rijeke donosila prijatno osvježenje. Bugojanski ribnjak je svojim proizvodima snabdijevao restorane u gradu, ali i susjednim općinama.

Lokalno stanovništvo je ribu moglo kupiti na licu mjesta.

Kasnije je, sredinom sedamdesetih godina, u centru grada, otvorena ribarnica, što se pokazalo kao pun pogodak.

Za neke ovdašnje ribare se pričalo, u šali, kada ne bi ništa ulovili na Vrbasu, da bi u ribarnici kupili nekoliko riba, kako kući ne bi došli praznih ruku.

Kada je 1. januara 1974. godine sa radom počeo Kombinat „INPO“  Bugojno ribnjak je pripao Osnovnoj organizaciji udruženog rada „Poljoprivredna proizvodnja“, dok je restoran ušao u sastav „Ugostiteljstva i turizma“.

Otvaranjem motela „Akvarijum“, 9. septembra 1975. godine, koji je izgrađen u neposrednoj blizini, restoran je zatvoren.

I u novootvorenom motelu, na meniju, pastrmka je zauzimala posebno mjesto.

Ribnjak, kao samostalna organizaciona jedinica, nastavio je sa uspješnim poslovanjem i bio jedan od vodeći u BiH, ali i široj regiji.

Krajem osamdesetih godina proizvodnja na godišnjem nivou premašila je 100.000 kilograma.

Riblja mlađ se proizvodila u velikim količinama i njom su se snabdijevali mnogi ribnjak u državi.

Nakon završetka rata ribnjak je nastavio sa radom i činilo se kako će brzo vratiti stari sjaj.

Nažalost, nade su se brzo raspršile, pa je, kao i u većini uspješnih predratnih privrednih organizacija ovog grada, stavljen ključ u bravu.

Ovaj tekst je sjećanje na još jedan takav kolektiv, kako bi se sačuvao od zaborava i podsjetio na Bugojno iz nekog drugog vremena.

Obrad Kisić