Obrad Kisić: Hoće li Kokan dobiti ulicu u Bugojnu
Danas, 31. maja 2019. godine navršilo se 10 godina od smrti Stjepana Domaćinovića Kokana, čovjeka koji se u svom radnom vijeku dokazao kao uspješan na brojnim funkcijama i koji je dao nemjerljiv doprinos u razvoju Bugojna, svoga rodnoga grada.
Kao dugogodišnji direktor, Autotransportnom preduzeću „Špedicija“ Bugojno trasirao je put do vodećeg prevoznika u teretnom saobraćaju bivše države.
Dva mandata se nalazio na čelu Ministarstva saobraćaja i komunikacija BiH, a za njegovo ime su vezani i najveći uspjesi bugojanskog sporta, u prvom redu Nogometnog kluba „Iskra“.
Ipak, mi Bugojanci Kokana najviše pamtimo kao najuspješnijeg predsjednika Općine, koji je ovu funkciju obavljao od 1974. do 1982. godine.
U tom periodu, Bugojno je izraslo u jak industrijski centar. Tokom dva Kokanova mandata, ali i kasnije, Bugojno je, na osnovu ekonomskih parametara, bilo među 10 najrazvijenijih općina u SFRJ.
Sa današnje tačke gledišta, nevjerovatno zvuči podatak da je u Bugojnu bilo preko 16.000 zaposlenih, što je u praksi značilo da je tada svaki treći stanovnik bio u radnom odnosu.
Srednjoškolsko obrazovanje je bilo usaglašeno sa potrebama tržišta rada. Većina studenata je imala stipendije, a posebno oni za deficitarna zanimanja. Potrebni stručni kadar je dolazio iz svih krajeva tadašnje države.
Nicali su proizvodni pogoni, dok su se planski gradili stambeni blokovi. Sve to pratila je uspješna realizacija infrastrukturnih projekata. Kultura i sport su bili na nivou mnogo većih gradova.
O Bugojnu, iz tog vremena, naširoko se pisalo i pričalo, kao o mjestu ugodnog življenja i jednom od najperspektivnijih gradova u SFRJ.
Za sve ovo, velike zasluge pripadale su Stjepanu Domaćinoviću Kokanu. Kao prvi čovjek općine, koji je pažljivo birao svoje saradnike, imao je jasnu viziju njenog razvoja.
Naravno, značajan doprinos u izgradnji jednog modernog grada, kakvo je bilo Bugojno, prije tri decenije i više, dali su njegovi tadašnji stanovnici, koji su sa velikim elanom radili na razvoju svoje lokalne zajednice.
Općina Bugojno, prije nekoliko godina, Stjepanu Domaćinoviću Kokanu, posthumno je dodijelila najveće općinsko priznanje „Počasni građanin“, kao znak zahvalnosti za sve ono što je uradio na njenom razvoju.
Još tada je pokrenuta inicijativa da jedna od bugojanskih ulica dobije Kokanovo ime. Nakon toga, ova inicijativa je još nekoliko puta sporadično spomenuta, pa je, nakon toga, sve ostalo „mrtvo slovo na papiru.“ Prema trenutnom stanju, teško je pretpostaviti da će se u dogledno vrijeme nešto promijeniti.
Uz Kokana, razvoju naše općine veliki doprinos je dao i Branko Mikulić. Na početku radnog vijeka, pedesetih godina minulog stoljeća, kao mlad i perspektivan kadar, radio je u Srezu Bugojno.
Kasnije, kao visoki republički i državni funkcioner, na razne načine, podržavao je razvoj bugojanske, ali i susjednih općina. Često je znao vikende provoditi u našem gradu, gdje bi sa općinskim čelnicima razgovarao o daljim razvojnim planovima.
U posljednje tri godine Branko Mikulić je bio predložen da, povodom obilježavanja 20. maja, Dana Općine Bugojno, posthumno dobije najveće općinsko priznanje „Počasni građanin“. Sva tri puta, vladajuća većina u Općinskom vijeću glatko je odbila prijedlog bez nekog posebnog obrazloženja.
Gornji Vakuf-Uskoplje, rodni grad Branka Mikulića, prepoznao je ono što je on učinio za svoj rodni kraj. U znak zahvalnosti, prije više od 10 godina, Općinsko vijeće Gornji Vakuf-Uskoplje donijelo je odluku da jedna ulica u ovom gradu ponese njegovo ime.
Treba naglasiti da u Gornjem Vakufu-Uskoplju jedna ulica nosi i ime Džemala Bijedića, svojevremeno jednog od vodećih bosanskohercegovačkih političara, koji je u SFRJ bio na nekoliko odgovornih državnih funkcija.
Za razliku od komšija iz gornjeg toka Vrbasa, općinska vlast u Bugojnu nema sluha da neku ulicu u centru grada, koje su sredinom devedesetih, kao i sve ostale u gradu dobile nove nazive, preimenuje u Kokanovu ulicu.
Većina Bugojanaca mišljenja je da bi Kokan u rodnom gradu trebao dobiti ulicu. Na taj način bi mu se izrazila zahvalnost i sačuvalo sjećanje na čovjeka, koji je, po općim ocjenama, vodio Bugojno u njegovim najboljim danima, o kojima danas mnogi sa sjetom pričaju.
Obrad Kisić