Novo radno zakonodavstvo: Sloboda ili robovlasništvo
Je li usvajanje Zakona o radu u pola BiH mali korak za čovjeka a veliki za dehumanizirano čovječanstvo i još veću podjelu u svijetu na manjinu bogatih, koji vladaju svijetom i ogromnu većinu obespravljenih, siromašnih i gladnih.
Piše: Ismet MURATSPAHIĆ, sociolog
Za novi Zakon o radu bili su aktuelna vlast, a protiv sindikati i opozicione stranke SDP, SBB. i DF. Pored vlasti u navijače za Zakon i “ono šta nam je dobro” preglasni su bili i poslodavci i kapitalistički predstavnici novog vrlog svijeta iz EU i Amerike. Ako je samo po tome suditi, čistoj logici je posve jasno čiji se ovdje interes legalno nameće. Usvajanje ovog zakona je pokazalo da ova država ( pola države ) nema svoga jasno profiliranog političkog i ekonomskog interesa.
Dok se kod usvajanja raspravljalo o tome hoće li ili neće moći kod budućih “dobrih” poslodavaca raditi djeca ispod devet godina, ostalo je ozakonjeno da će ipak maloljetni Bosanci i Hercegovci, nešto stariji, uvećavati bogatstvo najbogatijih u svijetu po pravilima koja su oni smislili. Biće i “zaštićeni” zato što im poslodavac neće moći produžavati radno vrijeme preko dvanaest sati.
O cijeni rada uposlenika ovdje je suvišno i govoriti. Ljudi u državi gdje se na posao čeka dvadeset godina pohrlit će ne pitajući koliko ih poslodavac plaća. Kako će samo sreća obasjati ljude kada i ovdje stigne taj dugo očekivani kapitalizam!? Kako ćemo samo sretno živjeti!?
Dok se kod usvajanja raspravljalo o tome hoće li ili neće moći kod budućih “dobrih” poslodavaca raditi djeca ispod devet godina, ostalo je ozakonjeno da će ipak maloljetni Bosanci i Hercegovci, nešto stariji, uvećavati bogatstvo najbogatijih u svijetu po pravilima koja su oni smislili. Biće i “zaštićeni” zato što im poslodavac neće moći produžavati radno vrijeme preko dvanaest sati.
O cijeni rada uposlenika ovdje je suvišno i govoriti. Ljudi u državi gdje se na posao čeka dvadeset godina pohrlit će ne pitajući koliko ih poslodavac plaća. Kako će samo sreća obasjati ljude kada i ovdje stigne taj dugo očekivani kapitalizam!? Kako ćemo samo sretno živjeti!?
Novine Zakona o radu:
-lakše otkazivanje ugovora o radu,
-uvodi se mogućnost otkaza radniku koji se vrati na posao nakon bolovanja dužeg od 6 mjeseci,
-povećava se mogućnost poslodavcu zloupotrebe ugovora o radu, više nego do sada,
-radno vrijeme sa prekovremenim radom može trajati 60 sati sedmično,
-zloupotreba rada maloljetnih radnika,
-smanjen rok uslovnog otkaza,
-smanjen je rok u kojem zaposlenik može podnijeti tužbu protiv poslodavca,
-smanjena je otpremnina u slučaju tzv. tehnološkog viška radnika,
-zaključivanje kolektivnih ugovora na određeno vrijeme, uz ograničenje produženog važenja na 90 dana,
-obaveza radniku da bude pripravan odazvati se pozivu poslodavca na posao kad ovaj to zatraži,
-briše se odredba o minimalnom godišnjem odmoru od 24 dana za maloljetnike,
-briše se i odredba o godišnjem odmoru za radnike koji rade na radnim mjestima sa posebno štetnim i opasnim uslovima,
-ograničava se maksimalna dužina trajanja godišnjeg odmora na 30 radnih dana,
-radnik nema pravo prenošenja godišnjeg odmora u narednu godinu, bez obzira na razloge,
-reprezentativnost sindikata kod poslodavca utvrđuje poslodavac,
-nametanja obaveze radniku da radi na poslovima za koje nije zaključio ugovor o radu i do 60 dana u toku kalendarske godine na zahtjev poslodavca,
-povećan broj poslodavaca koji neće imati obavezu donošnja pravilnika o radu,
-uvodi se novi pojam – “radne vještine”, koje će, također, biti od utjecaja za određivanje visine plaće,
-poslodavac može otkazati ugovor o radu radniku u mnogo više slučajeva nego do sada,
-ograničen je ili onemogućen inspekcijski rad u kontroli poslodavaca,
-ublažava se odredba za otklanjanje nedostatke ukoliko se kod njega zatekne radnika bez ugovora o radu,
-zakon uskraćuje mogućnost da se granski kolektivni ugovori zaključuju za javna preduzeća,
-o plaćama i vrijednosti rada, svim naknadama odlučivat će poslodavac ako se ukinu kolektivni ugovori.
Ima i kapitalističkih sistema u svijetu koji ne vode računa samo o kapitalu i profitu, već donekle uvažavaju i socijalnu i humanu stranu ljudskog rada, kao i njegovu pravedniju raspodjelu. Sloboda u nekim slučajevima može biti njena sušta suprotnost i značiti porobljavanje, kao konkretno u našem slučaju. Sloboda tržišta, slobodno tržište rada i radne snage, može podrazumijevati slobodu samo ako su jednaki takmičari. U našem bh primjeru to nije slučaj, jer se u slobodnu tržišnu utrku stavlja jedna razrušena ekonomija sa najmoćnijom ekonomijom EU i zapadnog kapitala. To je kao da se utrkuju puž i zec ili velika i mala riba. Posljedica će biti da će biti progutana mala riba.
Najvažnije, kod nas je takozvana poslijeratna prvobitna akumulacija nastala na krađi i pljački imovine prethodnog sistema, socijalističkog, jednog pravednijeg i humanijeg, barem što se tiče raspodjele društvenog proizvoda i bogatstva, dakle na pljački imovine koja je stvarana punih 50 godina a odjednom se od razvlašćene radničke klase našla u rukama samo nekolicine, dijela nemoralne političke oligarhije i kriminogenih ekonomskih snalažljivaca. Prvobitna akumulacija kapitala u BiH stvorena je na ratnom profiterstvu, krađi i pljački radničke klase. To je najlošiji temelj za bilo kakvu buduću ekonomiju države.
U cijeloj priči oko izmjene radnog zakonodavstva za budući društveno-ekonomski sistem, njegovoj navijačkoj i osporavanoj strani, kod dijela navijačke strane, takozvanih domaćih poslodavaca ima jedna ogromna zabluda : oni zajedno sa političkom oligarhijom misle da su glavni igrači, potpuno zanemarujući glavni interes krupnog kapitala koji će progutati i njih i prodane i razbijene ostatke radničke klase ove države. Naši kapitalisti će završiti pod jarmom krupnog kapitala, kao što će rasprodana radna snaga u bescijenje završiti pod njihovim. Iz svih posljedica će se izdvajati ona o još dodatnom socijalnom rastakanju društva na ekstremno bogate i gladne i siromašne. Za početak provođenja radnog zakonodavstva imat ćemo za krupni kapital izuzetne uslove u čemu će prednjačiti jeftina radna snaga bangladeškog i indokineskog tipa. Da li će biti baš kako pobunjeni radnici kažu „Ko radi umrijeće od gladi“, vidjet će se brzo nakon primjene novog zakonodavstva.
-lakše otkazivanje ugovora o radu,
-uvodi se mogućnost otkaza radniku koji se vrati na posao nakon bolovanja dužeg od 6 mjeseci,
-povećava se mogućnost poslodavcu zloupotrebe ugovora o radu, više nego do sada,
-radno vrijeme sa prekovremenim radom može trajati 60 sati sedmično,
-zloupotreba rada maloljetnih radnika,
-smanjen rok uslovnog otkaza,
-smanjen je rok u kojem zaposlenik može podnijeti tužbu protiv poslodavca,
-smanjena je otpremnina u slučaju tzv. tehnološkog viška radnika,
-zaključivanje kolektivnih ugovora na određeno vrijeme, uz ograničenje produženog važenja na 90 dana,
-obaveza radniku da bude pripravan odazvati se pozivu poslodavca na posao kad ovaj to zatraži,
-briše se odredba o minimalnom godišnjem odmoru od 24 dana za maloljetnike,
-briše se i odredba o godišnjem odmoru za radnike koji rade na radnim mjestima sa posebno štetnim i opasnim uslovima,
-ograničava se maksimalna dužina trajanja godišnjeg odmora na 30 radnih dana,
-radnik nema pravo prenošenja godišnjeg odmora u narednu godinu, bez obzira na razloge,
-reprezentativnost sindikata kod poslodavca utvrđuje poslodavac,
-nametanja obaveze radniku da radi na poslovima za koje nije zaključio ugovor o radu i do 60 dana u toku kalendarske godine na zahtjev poslodavca,
-povećan broj poslodavaca koji neće imati obavezu donošnja pravilnika o radu,
-uvodi se novi pojam – “radne vještine”, koje će, također, biti od utjecaja za određivanje visine plaće,
-poslodavac može otkazati ugovor o radu radniku u mnogo više slučajeva nego do sada,
-ograničen je ili onemogućen inspekcijski rad u kontroli poslodavaca,
-ublažava se odredba za otklanjanje nedostatke ukoliko se kod njega zatekne radnika bez ugovora o radu,
-zakon uskraćuje mogućnost da se granski kolektivni ugovori zaključuju za javna preduzeća,
-o plaćama i vrijednosti rada, svim naknadama odlučivat će poslodavac ako se ukinu kolektivni ugovori.
Ima i kapitalističkih sistema u svijetu koji ne vode računa samo o kapitalu i profitu, već donekle uvažavaju i socijalnu i humanu stranu ljudskog rada, kao i njegovu pravedniju raspodjelu. Sloboda u nekim slučajevima može biti njena sušta suprotnost i značiti porobljavanje, kao konkretno u našem slučaju. Sloboda tržišta, slobodno tržište rada i radne snage, može podrazumijevati slobodu samo ako su jednaki takmičari. U našem bh primjeru to nije slučaj, jer se u slobodnu tržišnu utrku stavlja jedna razrušena ekonomija sa najmoćnijom ekonomijom EU i zapadnog kapitala. To je kao da se utrkuju puž i zec ili velika i mala riba. Posljedica će biti da će biti progutana mala riba.
Najvažnije, kod nas je takozvana poslijeratna prvobitna akumulacija nastala na krađi i pljački imovine prethodnog sistema, socijalističkog, jednog pravednijeg i humanijeg, barem što se tiče raspodjele društvenog proizvoda i bogatstva, dakle na pljački imovine koja je stvarana punih 50 godina a odjednom se od razvlašćene radničke klase našla u rukama samo nekolicine, dijela nemoralne političke oligarhije i kriminogenih ekonomskih snalažljivaca. Prvobitna akumulacija kapitala u BiH stvorena je na ratnom profiterstvu, krađi i pljački radničke klase. To je najlošiji temelj za bilo kakvu buduću ekonomiju države.
U cijeloj priči oko izmjene radnog zakonodavstva za budući društveno-ekonomski sistem, njegovoj navijačkoj i osporavanoj strani, kod dijela navijačke strane, takozvanih domaćih poslodavaca ima jedna ogromna zabluda : oni zajedno sa političkom oligarhijom misle da su glavni igrači, potpuno zanemarujući glavni interes krupnog kapitala koji će progutati i njih i prodane i razbijene ostatke radničke klase ove države. Naši kapitalisti će završiti pod jarmom krupnog kapitala, kao što će rasprodana radna snaga u bescijenje završiti pod njihovim. Iz svih posljedica će se izdvajati ona o još dodatnom socijalnom rastakanju društva na ekstremno bogate i gladne i siromašne. Za početak provođenja radnog zakonodavstva imat ćemo za krupni kapital izuzetne uslove u čemu će prednjačiti jeftina radna snaga bangladeškog i indokineskog tipa. Da li će biti baš kako pobunjeni radnici kažu „Ko radi umrijeće od gladi“, vidjet će se brzo nakon primjene novog zakonodavstva.