Ne znam za dunjaluk, meni je svaki dan 11. juli
Potresa me svaki dan, a kamoli 11. juli. Kad sam ih zadnji put vidjela, bilo je isto ovakvo vrijeme, sunčano i toplo. Nisu preživjeli…, priča Hadžira Hodžić
Na dženazu danas neće moći doći Hadžira Hodžić koja se među prvima vratila u selo Lehovci, nedaleko od Potočara. Izgubila je tri sina i kćer, a ostala joj je unuka od tri godine. Hadžira se uspjela spasiti autobusom, a nakon nekoliko dana je saznala da su joj svi poginuli.
– Potresa me svaki dan, a kamoli 11. juli. Kad sam ih zadnji put vidjela, bilo je isto ovakvo vrijeme, sunčano i toplo. Nisu preživjeli… Ne znam za dunjaluk, meni je svaki dan isti, svaki je 11. juli. Ne mrzim nikoga, ali ne mogu zaboraviti. U Potočarima smo se prije rata svi družili, ali sada se sve svodi na službeni kontakt, kaže Hadžira koja živi sama.
Živi od penzije i pomoći dobrih ljudi. Posjećuju je rodbina, komšije, prijatelji, ali najviše voli kada ostane sama: “Ne mogu više sa narodom, nisam više dobro i godi mi samoća.”
Na dženazu ne može doći ni Saliha Hasanović, koju svaki 11. juli potrese.
– Ne mogu gledati ni na televiziji, a kamoli da dođem. Svi koji su nestali su naši, svi smo jedan narod. Moj stariji sin je bio dva puta zarobljen. Prvi put u Kravicama, pa poslije u Brnjacima, kada je pet stotina osoba zarobljeno. Nakon dva dana zarobljeništva pustili su ih na slobodne teritorije, ispričala nam je Saliha.
Ona je izgubila muža, kojeg je ukopala 2004.
– Čim počne juli i priča o Srebrenici, vrati se taj osjećaj koji uznemiri sve one koji su preživjeli. Taj 11. juli treba da bude potpuno apolitičan i da bude ono što stvarno jeste, a to je zločin, to su žrtve, to je genocid nad Bošnjacima. Bošnjacima je Srebrenica test. Hoće li je pamtiti i koliko će ona biti u njihovoj memoriji je pitanje. Mi smo jedini narod koji ima papir da je nad njim izvršen genocid i možda tražimo više, jer osjećamo više, jer je to naša rana koja nikada ne može zacijeliti. Moj osjećaj je da mi Bošnjaci trebamo više učiniti i posjećivati ovo mjesto. Još nismo svjesni onoga šta Srebrenica predstavlja, koja je to opomena za jedan narod, a zaborav može dovesti do toga da se slične stvari ponavljaju, zato je važno da svi dođu ovdje kako bi se razbile sve predrasude. Treba ljudima otvoriti dušu i oči, kazao je Sadik Ahmetović jučer u Potočarima.
Danas će na ovom mjestu četrnaesti put biti klanjana kolektivna dženaza. Ovaj put biće ukopano 127 identificiranih žrtava proteklog rata. Najviše ih je s područja Srebrenice, Bratunca, Vlasenice, Zvornika i Milića.
Do sada je u Potočarima ukopano 6.377 žrtava. Za više od 1.000 nestalih osoba još se traga.
Piše: Medina RIZVANOVIĆ – RAZIĆ/Oslobođenje