Najava: Predstavljanje romana Raskršće svjetova u Domu pisaca u Sarajevu, Srijeda

Predstavljanje romana RASKRŠĆE SVJETOVA – I dio KUTIJA ŽIVOTA (Izdavač MostArt, Beograd, Srbija, 2013.) u Domu pisaca u Sarajevu, 25.9.2013., u 19:00 sati.

U organizaciji Društva pisaca BiH (KNJIŽEVNA SCENA-urednik Mirsad Bečirbašić) – Promotori Akademik, prof. dr. Vladimir Premec, prof. emeritus; književnik Mirsad Bečirbašić, specijalni gost Ahsen Mehović na gitari, student Univerziteta za muziku i umjetnički perfomans iz Beča, dok dijelove iz romana čita pjesnikinja Irena Marić iz Sarajeva.

Poslije predstavljanja u Albanskoj ambasadi u Sarajevu 18.4.2013.g., u Bugojnu, 17.5.2013. (Detalji i video: http://sabihadzi.weebly.com/bih-1842013.html i http://sabihadzi.weebly.com/bih-1652013.html), a prije planirane prve promocije i u Beogradu na Sajmu knjiga, 22. i 23.10.2013., Društvo pisaca BiH, u okviru KNJIŽEVNE SCENE, donosi jesenju promociju romana.

O romanu su do sada napisali – izdvojeno:

Petar Lazić, književnik (Beograd-recenzent): “Mešavina žanrova i pogleda na svet u „Kutiji života“ predstavlja pravu odiseju, kako za junake romana, tako i za čitaoce. Odiseja može biti (kao i ona Homerova) lutanje po nepoznatim predelima, kao usud ili kazna bogova. Odiseja može biti i tumaranje po zabitima sopstvene duše, kao kazna za pokušaj pronalaženja sebe. Kod junaka „Kutije života“ lutanje se odvija na oba nivoa. Da li će stići do cilja? Ko je uopšte govorio o cilju? Važno je putovanje, pa makar se pretvorilo u odiseju. A na tom putovanju čitaoci se zajedno sa junacima romana sudaraju sa najneverovatnijim pojavama i događajima, upravo onima kakve samo život može da konstruiše.Kada zalutamo taman toliko da ne vidimo izlaz, tražeći ono Nešto (pa makar to bila „kutija života“) – uvek i neizostavno nalazimo sebe. U odiseji autorovih junaka, mnogi će čitaoci imati priliku da pronađu sebe. Da li treba bilo šta više očekivati od jednog romana?!”

Andrej Glišić, književnik (Beograd-recenzent): “Raskršće svjetova” je roman višeslojne strukture. Sabahudin Hadžialić neštedimice, i kroz ovu romanesknu formu, crtajući do u tančine karaktere likova, nesebično i umetničkom vizurom oblikuje vreme prošlo – vekove, sa osećajem mere. Njegova naracija je pitka, čitka, pitoreskna, stilistički neobremenjena redudantnim pasažima. Sva je ustreptala i nadahnuta, bez nedoumica. Tako da je ne smemo čitati ni kao kolaž, jer forma je u celosti zadovoljila kompleksnu storiju. Zamolio bih čitaoca da ne juri fabulu već da se usredsredi i na fusnote. Mnogo toga bit će Vam jasnije.”

Zlata Žunić, publicistkinja i arabiolog (Tuzla-recenzent): “Štivo koje imamo pred sobom je svojom strukturom i leksikom neobična mješavina žanrova u kojima autor smjelo žonglira živahnim i, nadasve, nepretencioznim stilom, eksperimentirajući sa specifičnim otklonom od standardiziranih kanona strukture romana, vješto preplićući putopisnu reportažu sa mitološkim ornamentima i sagama, poeziju sa lekcijama iz historije i civilizacije, objektiviziranu stvarnost sa ontološkim poniranjem u najdublja, najapstraktnija i najzamršenija pitanja univerzalija. Junake koji prožimaju njegovo vlastito biće, pisac situira u vijekovima oblikovanom kolektivno nesvjesnom, ali i sasvim konkretnim historijskim istinama i zbivanjima na razmeđi svjetova, što se u svakom pojedincu projicira na neponovljiv i specifičan način, nikada ne remeteći zajedničku crtu svojevrsnog stereotipa.”

Samira Begman – Karabeg, književnica (Cirih, Švicarska): “Jedna žena kao otvorenu knjigu čita Proviđenje, jedna druga igra se sa vukovima, dok treća, kao sadržaj te već ispisane, ali ipak nepredvidive knjige, slijedeći Proviđenje, prevazilazi determiniranost polariteta u odredici „žena“, te kao jedan pol jedne, cjelovite duše, sjedinivši se sa svojim drugim polom, dolazi do tajne „Kutije života“

Akademik, prof.dr. Vladimir Premec, prof. emeritus (Sarajevo): “Govorim o Sabahudinu Hadžialiću – pjesniku, romanopiscu, uredniku, etc. zato što čovjeka njegova pogleda na svijet smatram kompletnim nasljeđem i baštinikom vrijednosti Bosne i Hercegovine, od pamtivjeka do danas. Njegov roman Kutija života ima naročitu strukturu koju pisac paralelno razvija u tri sloja-tri toka svoje svijesti. Prvi sloj pripada autobiografskom kazivanju potankosti kojih se pisac sjeća, rekao bih toliko tankoćutno i razgovjetno bez namjera da nas optereti ali očigledno da nas privuče, treba priznati stilom velikog literate. To uspješno opisivanje memorabilia prema navlastitom kriteriju, čini se bez ostatka, postiže naročite efekte i budi znatiželju pa dovodi čitatelja u poziciju jednog daha. Što je nemoguće postići, jer se stvaraju višeslojne prepreke. Prva prepreka je drugi sloj ovog romanesknog djela koncentriran na povijest neretvanskih gusara. To je rekonstrukcija historijskih slika poetski mogućih, lančano povezanih osobnom stilistikom i ljepotom opisanog, jake koncentracije sabrane oko godine 1051. Da bi pisac bio siguran u to da se njegov čitalac snalazi u multiverzumu poslaganih činjenica on se poslužio tajnom bilješke pod tekstom ispisujući pod autobiografskim slijedom misli, ali i u drugom sloju koji će pisati u cijelom romanu kurzivom, ili italikom da ponovim precizno jezik računara kojim savršeno vlada Sabahudin Hadžialić koji me vraća jednoj priči na svoje prvo putovanje do Engleske gdje je u ljetnoj školi brusio znanje engleskog. Treba tim povodom reći i to da je engleski jezik u Sabahudinovoj maniri postao katapult za prodor u svjetsku zbilju. Zbog toga brojnost fusnota predstavlja treći sloj ovog neobičnog teksta.

Viktor Dundović, profesor (Bugojno): “Kritički i preispitivački nastrojen prema svima drugima kao i njihovim postupcima, ali isto tako iskreno i samokritički nemilosrdan i prema sebi samom, dakle, ne štedeći ni sebe ni druge bez obzira na cijenu i posljedice, ostajući jedino dosljedan i vjeran svojoj misiji angažiranog pisca i intelektualca pa makar to bio i Sizifov posao ipak je vrijedilo pokušati biti modernim Prometejem koji se stalno zamjera bogovima sa Olimpa a boreći se i žrtvujući za boljitak onih običnih i smrtnih ljudi. Dvije paralelne radnje, 2 različita doba i osobe, posve zasebni događaji, ali ono što sve te raznolikosti spaja u jedan jedinstven mozaik je nepredvidivost ljudske sudbine od njegovog samog početka prisiljenog boriti se za ostanak i opstanak po Božjoj kazni. U romanu su prisutne sve vrste humora: ironije, sarkazma, burleske, travestije, počesto i tzv. crnog humora na tuđi, ali i sopstveni račun. Životopisno posve otvoreno, kritičko, ali i samokritičko pikantno svjedočanstvo jednog minulog vremena, bivše i sadašnje države, onog i ovog društveno-političkog sistema i uređenja u kojem obični čovjek samo traži svoje mjesto pod suncem, malu pregršt sreće, puno ljubavi i istinskog prijateljstva. Ovo stalno čovjekovo traganje za sobom ovdašnjeg Mehrida i ondašnjeg Radona uprkos skoro mileniju razlike u vremenu što i jeste ona simbiotička veza svih ljudi pod kapom nebeskom otkad bijahu zbog neposluha i žeđi za znanjem (kušajući zabranjene plodove drveta spoznaje zbog čega dobiše vječni izgon iz Raja a na zemlju za koju neki rekoše da je dolina suza, krvi, patnje, znoja, ali i zadovoljstva, užitka, ispunjenja i slatkog traganja.”

Dobrodošli…