Nadir Haračić: Major Mihajlo

Piše: Nadir Haračić

U čekaonici, na autobusnoj stanici u Travniku,  prije nekoliko dana, žena u početnim godinama penzionerskog staža, prilazi biletarnici i traži kartu za Sarajevo. Mladi zaposlenik je pita, zbog popusta, da li imate zadnji ček od penzije. Ona odgovara da nema kod sebe, uz opasku, da je supruga majora Petrovića. Zaposlenik sliježe ramenima, nažalost bez čeka ne može biti popusta. Slušam to i svjestan sam da njoj nije stalo do tog popusta, jednostavno želi da sve nas podsjeti na svog pokojnog supruga.

Rođeni Beograđanin, Mihajlo Petrović, završio je vojnu akademiju  1977. godine i  tada je prvi puta došao u Travnik. Nije ni slutio tada da će mu u Travniku biti i vječno počivalište, u glavnoj ulici, u parku kraj robne kuće,10 metara od džamije.

Povlačenjem jedinica JNA u proljeće 1992. godine iz Travnika, rođeni Beograđanin – Srbin, odbio je naređenje i ostao u Travniku, gradu kojeg je zavolio. Znao je da kaže da ne može napustiti svoju raju u Travniku, pogotovo ne sada, kada im je najteže.
Prvi zadatak mu je bio da vojnički okupi protjerane Bošnjake iz vlašičkog sela Mudrike, podno Vlašića. Kada su Mudričanima predstavili  novog komandanta, Srbina, brojni su bili razočarani i u nevjerici. Ipak, vrlo brzo se pokazalo da će ovaj čovjek, major Armije Republike Bosne i Hercegovine, postati komandant kojeg će svi zavoljeti. Tada je  izrekao riječi kojima će ući u legendu: “Nakon razaranja Turbeta i Karaule i susreta kolona prognanih sa područja Bosanske krajine, postao sam veći Musliman od svih bosanskohercegovačkih Muslimana. A na Drini i Savi biću veći Srbin od svih bosanskohercegovačkih Srba”. Krajem oktobra 1992. godine vođene su teške borbe za Jajce, u kojima je učestvovao Petrović sa svojim borcima. Kada je došla naredba o povlačenju major je to odbio,te je odlučio postavljati mine u pozadini. U toj radnji teško je ranjen 25. oktobra.Njegovi saborci su sjurili do travničke bolnice noseći ga na nosilima ,ne vjerujući ni sada, da su mogli za tako kratko vrijeme stići od prvih borbenih linija odbrane do liječničke pomoći. Nažalost, na putu prema bolnici u Zenici prestalo je da kuca hrabro bosansko srce. Sahranjen je dva dana kasnije u Travniku.

Ispraćaju i sahrani majora Mihaja Petrovića, komandanta Mudričke čete i Vlašićkog odreda, prisustvovali su  gotovo svi Travničani, njih nekoliko hiljada, svih nacija i uzrasta. Bio je to njihov posljednji pozdrav sa majorom, čovjekom, Mihajlom Petrovićem, bosanskim patriotom i herojem. Posthumno mu je dodijeljen “Zlatni ljiljan” i orden “Zlatni grb sa mačevima”.