Monja Šuta Hibert: ,,Vraćamo se u Bugojno!“

U subotu, 14. siječnja u Maloj sali KSC-a posjetitelji su imali priliku pogledati još pet nagrađivanih dokumentarnih filmova poljske, britanske i američke produkcije. Time je završen dvodnevni ,,Pravo Ljudski putuje…“ program u Bugojnu.

Film Festival ,,Pravo ljudski“ koji se svake godine održava u Sarajevu broji preko 50 filmskih visokokvalitetnih projekcija, a svake godine dođe i preko 20 gostiju iz cijelog svijeta, uglavnom filmskih autora. Cilj inicijative ,,Pravo ljudski putuje“ je širenje ideje zajedništva i suradnje, te promocija socijalno angažirane umjetnosti. Kao i sve ,,Pravo Ljudski“ aktivnosti, i ova je bila potpuno nekomercijalnog karaktera. O utiscima iz Bugojna, mladima i kulturi razgovarali smo sa izvršnom direktoricom ovog udruženja Monjom Šuta-Hibert.

Kakvi su dojmovi koje nosite sa sobom iz Bugojna?

Hlaadni! (smijeh) Ne, nisu dojmovi hladni, ali činjenica je da i Bugojno, kao i mnogi gradovi u BiH, pa čak i Sarajevo ima problem sa grijanjem. Dojmovi su izuzetno dobri, obzirom da smo prvi put u Bugojnu i da prvi put ovako nešto radimo, nama je važno da kino sala nije bila prazna. Posebno nam je drago da su to većinom, pogotovo danas, mladi ljudi. Jer ovdje smo najviše zbog mladih ljudi, ali i generalno svih potencijalnih ljubitelja dokumentarnog filma. Upoznali smo jako puno potencijalnih partnera s kojima ćemo sigurno u budućnosti surađivati, tako da su dojmovi zapravo odlični.

Denis Mešić i Vi ste tijekom debate spominjali filmske radionice. Možemo li se nadati tako nečemu u Bugojnu?

Jedan od prisutnih u debati je upitao zašto nema radionica, pa sam ja spomenula da zapravo ima radionica, te da smo ove godine po prvi put u sklopu 6. Pravo ljudski festivala organizovali radionice i za učesnike koji nisu iz Sarajeva. Mi već šest godina pokušavamo da čitavu ideju decentraliziramo i da uključimo što više ljudi koji nisu iz Sarajeva, i evo tek smo sad u mogućnosti da djelujemo dalje. A ono što je Denis spominjao; a njega smo predstavili kao lokalnog koordinatora Pravo ljudski Alter Youth programa; da, mi se vraćamo u Bugojno! To će biti najvjerovatnije u martu, trenutno još ne znam koji tačan datum, ali ćemo sigurno obavijestiti sve potencijalne zainteresirane na vrijeme. Vraćamo se u Bugojno sa nekoliko mladih učesnika projekta koji su iz drugih gradova BiH, a koji će tu boraviti pet dana, tijekom kojih ćemo organizovat jednu radionicu za mlade na temu Project Cycle. Riječ je o tome da želimo mlade ljude podučiti i totalno demistificirati učešće i rad na kulturnim projektima. Znači, podučit ćemo ih kako da od početka do kraja implementiraju jedan kulturni događaj. Rezultat toga će biti implementacija, odsnosno zadatak da ovdje u Bugojnu organizuju najmanje dvije filmske projekcije ili fotoizložbu ili nešto treće što bi oni voljeli da se održi u njihovom gradu.

Hoće li to biti isključivo za srednjoškolce?

Glavni učesnici projekta koji direktno učestvuju i posjećuju  jedni druge su srednjoškolci. Međutim, naša publika i njihova publika za koju će organizovat projekcije neće biti samo za srednjoškolce, naravno, nego sve ljubitelje dokumentarnog filma.

Kakva je situacija kad su u pitanju mladi i bavljenje kulturom u BiH? Kakvo je Vaše iskustvo, obzirom da u svoje projekte prvenstveno uključujete mlade ljude?

Kad sam spomenula riječ demistificirati, to znači mi želimo pokazati što većem broju ljudi da je moguće djelovati i raditi zapravo jednostavne stvari sa vrlo malo novca, sa puno mašte, puno ljubavi i entuzijazma. E sad, kad su u pitanju mladi ljudi, oni po svojoj prirodi često imaju tu neku tendenciju da mnogo toga kritikuju, a da zapravo sami ne znaju šta tačno da poduzmu. Ja mislim da ne bismo trebali mlade ljude gledati isuviše kritički, već zapravo činiti sve što je u našoj moći da ih privučemo i da im omogućimo da nešto korisno rade. To definitivno nije lak posao i zahtijeva puno strpljenja. Ponekad je to i Sizifov rad, ali naše iskustvo je da, ako jednom ne uspijemo, mi ponovo pokušamo, pa ako i tad ne uspijemo, opet, pa onda treći put, pa četvrti. Iskustvo pokazuje da ljudi ipak, mic po mic, stiču povjerenje, da mi međusobno uspostavljamo povjerenje i prijateljstvo, da gradimo zajednički smisao i onda se oni motivišu na rad. Denis je najbolji primjer. Bio je već dva puta u Sarajevu. Doveo je četiri mlade osobe iz Bugojna koji su tokom festivala šest dana boravili u Sarajevu i učestvovali na mnogim aktivnostima. Denisov doprinos je jako veliki, a apsolutno je baziran na volonterskom radu. Znači moguće je. Pri tom želim naglasiti da mi nikad prije nismo poznavali Denisa.

Ne bih se baš složila s nekima koji kažu da je mladima sve servirano, a da oni zapravo neće. Možda nemaju povjerenja, možda su više puta iznevjereni i tako su izgubili motivaciju. Ali zato smo mi tu da ih uvijek iznova pozivamo.

(BUG.BA)

[nggallery id=14]