Jedino pismo Djedici…

Dragi Djeda Mraze…

šta da ti pišem… NE TREBA MI NIŠTA… ni donijeti, a ni odnijeti… sve nam je super…

Jako mi je žao što je moje pismo jedino koje si dobio. ALI!!!

Tako ti i treba kad radiš svoj posao i ispuniš svakome želje.

Do tebe je!

Dragi moj Djedice, dok se ti mrzneš na tom svom polu (koji god da bio, meni je svejedno) nama radi grijanje (grijanje mi je na pelet – eko gorivo, da se manje zagađuje. Još koji dan i svi će imati takvo grijanje) i nije nas briga jel zima ili je plima. Imamo čist zrak i dišemo punim plućima.

Dragi moj Djedice, znam ja da bi ti volio da ja imam problema, pa da ih ti riješiš, ali, nažalost, ne znam ni jednu stvar koja nije savršena NA OVIM PROSTORIMA… relaksirano uživamo.

Dragi moj Djedice, neko se rodi, neko umre. Ove što se rađaju, niko i ne zna.  A i ove što umiru sve manje znamo… ko kad smo SVI ISTI…

Dragi moj Djedice, čujem da su te svi napustili i sada si sam, a kamo sreće da si se oženio, sada bi Baka bila s tobom, a ovako… ti poslušao Coca Colu i ostao sam i crven… vidiš da je Cola štetna.

Dragi moj Djedice, bio sam ove godine na odmoru… i sada sam na odmoru… ima nas koliko hoćeš, samo putujemo i odmaramo.

Dragi moj Djedice, iduće godine ćemo “svi” u Brazil, osim onih koji ne idu… oni neće u Brazil.

Dragi moj Djedice, raja se voli pravo! NIKO SE NE MRZI, osim ako je crn ili žut ili crven ili njihov ili drugačiji ili drukčiji, naravno. Ljudi se međusobno pomažu, baš pravo. Ne znam imaš li ti Djedice, jutube? Ako nemaš pogledaj kod nekoga, vidjećeš, samo neki snimci gdje se ljudi grle i ljube, podupiru jedni druge sa svih strana, maze se, pa maze i životinje, pa životinje maze ljude, pa muškarac muškarca potpomogne, pa žena ženu, pa nekad se neko i popiški ili pokaki na nekoga, ali se ovaj ne ljuti, nego iskreno uživa. Ljepota, kažem ti. Nije ni jutube što je nekada bio, nekako je crveniji i ljepši.

Dragi moj Djedice, sjećaš li se ti onih ministara, predsjednika, zastupnika, vijećnika, odbornika, upravitelja, ravnatelja, vladara? Mi ih se jedva sjećamo. Zavukli se ljudi u svoje neke zgrade i rade li rade, uopće ih ne možeš vidjeti. Svaka im čast.

Dragi moj Djedice, rahatluk. Evo jedem suhog mesa (bez kolesterola i masnoće) i suha hljeba (crni, bez ugljikohidrata, sa sjemenkama) i luka crvenog (bez mirisa) i pijuckam viljamovku (bezalkoholnu), a sa mnom za istim stolom 30 drugova i drugarica i isto toliko prijatelja i prijateljica i isto toliko braće i sestara i svi smo različiti, a svi smo isti i svi smo srećni i presretni.

Dragi moj Djedice, eto. Ne znam šta više da ti napišem, a da ti ne pomisliš da te zajebajem. Stvarno nisam. Tebe mi.

Dragi moj Djedice, na kraju. Na kraju ti želim da se što prije makneš sa svoga pola i dođeš ovdje. Ovdje je praznik svaki dan i svaki dan je vrijeme LJUBAVI I MIRA i svaka noć je NAJLUĐA NOĆ NA SVIJETU i da, da, baš ovdje je prava ekipa… ludilooo. Nisam ih pitao, ali te sigurno pozdravljaju: Joža, Đimi, Prisli, Đena, Bobi, Đoni, Igi, Meša, Paja, Ivo, Đeefka, Dražen, Daco, Leptir, Mirza, Hase, Đejms, Bora, Toma, Sajo, Himzo, Branko, Šaba, Srđo, Pjevač, Lejdi, Sejo, Meha, Hamdo i još puno dobrih ljudi…

Puno te pozdravljam i ja… i mani više poklona… dođi kod nas…

ovdje se ne živi da bi se uživalo,

ovdje se uživa, da bi se živjelo…

ovo ti dođe skoro k’o raj, k’o dženet, k’o vječna lovišta, kao B????, da ne psujem.

Tvoj JA.

(Piše: Amel Ugarak)