Iz sportskog albuma-sjećanje na Stipu Pejaka
Piše: Obrad Kisić
Među trenerskim imenima, koja su u proteklih 70 i više godina radila u Nogometnom klubu „Iskra“, jedno se po mnogo čemu izdvaja. Riječ je o Stipi Pejaku, koji je u nekoliko navrata samostalno vodio „Iskru“, ali ovdašnji poklonici nogometne igre najviše ga pamte kao trenera specijalizovanog za rad sa golmanima. Kao takav, stvorio je niz kvalitetnih golmana, od kojih su neki postali i reprezentativni čuvari mreže. Trenerski put počeo je još davne 1959. godine , kada je preuzeo kormilo tadašnjeg republičkog ligaša „Iskre“. U Klubu je bio sve do 1964. godine, s tim što je u tom periodu godinu dana trenirao „Radnik“ iz Donjeg Vakufa. Tu je odmah prepoznao talenat i kvalitet mladog golmana Fahrije Dautbegovića, s kojim je posebno radio. Već u ljeto 1964. godine Dautbegović je otišao u redove drugoligaša „Rudara“ iz Kaknja, da bi se sljedećeg ljeta preselio u zagrebački „Dinamo“, iz čijih redova je oblačio i dres reprezentacije bivše države.
Pejak se ubrzo vratio u Sarajevo, gdje je i ranije živio. Bavio se drugim poslom, ali je svaki slobodan trenutak koristio da dođe u rodno Bugojno i trenira „Iskrine“ golmane. U vrijeme ljetnih godišnjih odmora, uvijek je bio u svome gradu, i radio tokom pripremnog perioda sa „Iskrinim“ golmanima.
Poziv da se 1977. godine profesionalno angažuje u Klubu, kao trener golmana, nije mogao odbiti. Brzo se iz Sarajeva preselio u Bugojno, i preuzeo brigu o golmanima svih „Iskrinih“ selekcija, od pionira, preko kadeta i juniora, pa sve do seniorskog tima.
Ubrzo je u „Iskri“, pod budnim okom Stipe Pejaka, stasao Ranko Stojić, kojeg je put kasnije odveo na prvoligašku scenu. Prvo u „Partizan“ iz Beograda, a potom u „Dinamo“ iz Zagreba. Stigao je Stojić i do reprezentatinog dresa. Sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća važio je za najboljeg jugoslovenskog golmana.
Pejak je, u međuvremenu, u prvenstvu 1978/79. godina, bio šef stručnog štaba „Iskre“. Kasnije se ponovo vratio, isključivo, radu sa golmanima. „Iskra“ je, zahvaljujući njemu, među drugoligašima godinama bila klub sa najboljim čuvarima mreže.
Tokom dvije godine provedene u „Iskri“ (1984-1986.), radeći sa Pejakom, Dražen Ladić je izrastao u sjajnog golmana. Kasnije je bio dugo godina prvi golman zagrebačkog “Dinama“ i reprezentacije Hrvatske, iz njenih najboljih dana.
Izdanak iz golmanske škole Stipe Pejaka je i Tomislav Piplica, koji je 1987. godine bio član reprezentacije Jugoslavije do 20 godina, koja je na Svjetskom prvenstvu u Čileu osvojila prvo mjesto. Kasnije je Piplica napravio uspješnu karijeru. Branio je za nekoliko hrvatskih klubova, njemački „Cotbus“, te reprezentaciju Bosne i Hercegovine.
Zanimljivo je da Pejak u igračkim danima nikad nije nastupio za „Iskru“, klub kojem je toliko bio privržen. Istina, kao junior, prije Drugog svjetskog rata, branio je za tadašnju bugojansku „Slogu“. Već 1946. godine postao je član novoformiranog sarajevskog Nogometnog kluba „Torpedo“, koji je već sljedeće godine promijenio ime u „Sarajevo“ , koje i danas nosi.
Pejak je niz godina, sve do pretkraj pedesetih godina prošlog stoljeća, bio standardni golman „Sarajeva“. Nekoliko puta je bio i rezervni golman reprezentacije Jugoslavije, dok je u „B“ selekciji zabilježio desetak nastupa.
Nedavno sam pronašao jedan novinski tekst, od prije više od 30 godina, o Nogometnom klubu „Sarajevo“. U njemu se Stipo Pejak, koji je bio poznat i pod nadimkom Struja, jer je po struci bio električar, spominje kao najbolji golman u historiji kluba sa Koševa. U idealnom sastavu je u društvu poput Asima Ferhatovića, Safeta Sušića, Ibre Biogradlića, Svetozara Vujevića i drugih asova „Sarajeva“. Sve to dovoljno govori o kakvom se nogometašu radilo.
Kao izuzetna ličnost bugojanskog nogometa, Pejak je bio omiljen među igračima i navijačima, od kojih su mnogi dolazili da posmatraju njegove golmanske treninge, koji su uvijek privlačili posebnu pažnju.
Bugojanci ga se sjećaju i kao izuzetno duhovitog čovjeka, uvijek spremnog za šalu. Često bi, uoči nekih važnih utakmica, svojim doskočicama znao razbiti nervozu i podići moral ekipe.
Stipo Pejak se rodio 1925. godine u Bugojnu. Umro je 6. februara 2005. godine. Sahranjen je na sarajevskom groblju Bare.
Obrad Kisić