IMPRESIJE UČESNIKA PROGRAMA“ ČAS U TEATRU“ – Kolumna „ČAS U TEATRU I NA INTERNETU“

Kolumna „ČAS U TEATRU I NA INTERNETU“
IMPRESIJE UČESNIKA PROGRAMA“ ČAS U TEATRU“

Urednica : Sara Jelović
Foto: Amar Ćatić

Valentina Pavlović: Meni je bilo super. Svi smo se sporazumjeli i izrekli svoje mišljenje.Svako dijete je naučilo nešto novo. Jako mi je drago što su sva djeca naučila kako se treba nositi sa nasiljem.

Marija Žulj: Meni je bilo jako lijepo. Svi smo naučili osnovme stvari o nasilju . Naučili smo da moramo biti složni i riješavati probleme jedan po jedan.

Fatima Parić:Nikad do tada nisam imala prilikuda ja kao gledalac budem dio predstave.Kada sam ušla, mislila sam da ću gledat običnu predstavu.Kada je predstava počela, ostala sam, u pozitivnom smislu, bez teksta.Fenomenalnaje bila i što smo više gledali,postajala je zanimljivija,tužnija, ali, što je najvažnije,jako poučna.Glumci su postavljali pitanja,kako bi ujedno i mi učestvovali, isticali smo svoja razmišljanja,što mi se posebno dopalo. Ostat će mi dugo u sjećanju ova predstava,ne samo meni, već i drugim gledaocima.Jedva čekam novu predstavu koju priprema nastavnica Vernesa,koju mnogo volim, cijenim iovim tekstom joj zahvaljujem na sve što je do sada učinila za mene i ostalu djecu.

Petranela Ljubas:
Na predstavi je bilo zanimljivo.
Svi smo naučili kako u životu treba postupati na fin i kulturan način, a ne psovkama svađom i tučom.
Naučili smo da svaki problem ima svoje rješenje.
U svakoj situaciji života moramo znati da smo svi jednaki!

Eldar Dadić : „Čas u teatru“ je za mene prije svega jako poučna i dobro osmišljena predstava koja zaista potiče na razmišljanje.Nama mladima je jako bitno da učestvujemo u ovakvim stvarima i prije svega naučimo kako spriječiti nasilje i zlo, a kasnije to znati primijeniti u određenim situacijama.Ovim projektom još sam bolje shvatio i naučio kako treba postupiti u situacijama koje su u našoj današnjici, nažalost, često prisutne. Drago mi je da sam na neki način učestvovao gledajući i dajući svoje komentare.Zaista dobro obavljen posao i na tome Vam čestitam. Moje sviranje gitare je krenulo u četvrtom razredu,kada sam imao deset godina.
Za mene je muzika oduvijek bila jedan vid zabave i uživanja zato sam i upisao Osnovnu muzičku školu.Gitara kao gitara mnogo je posebna a meni ima neko neopisivo značenje. Osobe koje su prijatelj sa muzikom uvijek su mi bile nekako posebne.Sve ove godine provedene u muzičkoj nizu brojna sjećanja koja ću dugo pamtiti. Nisam se pokajao što sam odlučio da naučim svirati gitaru.Znate,uvijek se u društvu ističu gitaristi.U životu imam mnogo ljubavi, a ova prema gitari je jedna od najvećih.Dobra muzika nikad ne škodi, a na gitari se može sve odsvirati i nije toliko teško! Komunikacija i kroz muziku je dobra stvar!Zaista je tako! Iako sam završio muzičku školu to ne znači da se više neću družiti sa instrumentom i možda čak i osmisliti neku svoju pjesmu! Ko zna!?

Jelena Škaro: Meni je bilo jako lijepo. Sigurno smo svi za to vrijeme naučili nešto novo. Drago mi je jer sam mogla biti iskrena. Svi imamo razumijevanja jedni za druge, što je najbitnije. Jako je bitno to što je većina djece shvatila kako se treba ponašati i nositi sa nasiljem.

SARA SILAJDŽIJA:
Teatar je savršena i edukativna stvar u kojoj se štošta može naučiti. To smo prikazali i u Multimedijalnoj učionici „ Čas u teatru“, u kojoj smo dali maksimum od sebe. Scenskom edukativnom igrom predstavili smo naše živote, prepreke, sreću i sve ono što nas i naš život sačinjava na veoma zanimljiv način. Ono što je posebno jeste da smo, bar kako mislim potakli mnogo mladih na razmišljanje. Prikazali smo kako da se dječija prava čuvaju,poštuju i da su jednaka kao i prava odraslih. Prikazano je djetinjstvo koje treba da bude što bolje. Mnoga djetinjstva i nisu baš srećna, ali smo se potrudili da se djeca u našem teatru osjećaju sretnije. Bez obzira na razlike, treba da budemo kao jedno, pomažući jedni drugima, na način kako to najbolje možemo.
Zar nije to ljepše, nego sve riješiti nasiljem!?
NASILJE NIJE RJEŠENJE PROBLEMA!
Nego suprotno,lijepa riječ,iskren topli zagrljaj,otvaraju vrata dječijih razdraganih srca.
Tako smo i mi dospjeli do srca koja su bila prisutna u teatru.
Skrenuli smo pažnju na stvari koje su svakodnevnica 21.vijeka, a koje treba da mijenjamo. Nije sreća kupljeni mobitel ili upućena ružna riječ…

Ono što treba da nas čini srećnim jeste ljubav koju treba da širimo,i koja treba nama da bude uzvraćena.
Sara Jelović: Prisustvovala sam najboljoj predstavi u svom životu!Prvo sam posmatrala glumice iz publike, a onda sam postala dio ekipe koja pred drugim gledateljstvom izvodi tačke.Raduje me što sa predstavom putujemo i u druge gradove i što imam priliku da izrazim i glumom svoj stav o svemu, životu i svijetu.

Gabriela Jukić:
Na satu teatra bilo je lijepo.
Svi smo naučili kako se treba ponašati i da svaki problem ima svoje rješenje!

Azra Horozović:
Za mene je predstava „ Čas u teatru“ scenski događaj koji nikad neću zaboravit.
Drago mi je sto smo svojom glumom,scenskim pokretima,pa čak i mimikom dokazali kako prepoznati nasilje i poručili da ga treba zaustaviti.Taj dan nam je prošao super, a pogotovo mi je drago što će nam to koristit u daljim vremenima.
Nadam se da ćemo još na svojim putovanjima reći ljudima šta je to nasilje i kako da se prestane ponavljati.

Andrea Pocrnja: Predstava „Čas u teatru“ poučna je i za gledatelje,ali i za nas koji u njoj glumimo.Iz predstave se može izdvojiti par pouka koje čovjeku trebaju da ih zna u svom životu:
– Život bez nasilja nad djecom!
– Djeca trebaju život u kojem će se poštivati njihova prava,ali imaju i svoje obveze!
– U životu je bitno družiti se sa dobrim ljudima je tada život ima smisla!
Družiti se i glumiti u ovakvom programu za mene je prava sreća!