Herojska akcija za vojne udžbenike: Vlašić je bio san generala Alagića, ljiljani su se zavihorili na vrhu Opaljenik

U noći 19. na 20. mart 1995. godine legendarni komandant Sedmog korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine, general Mehmed Alagić donio je odluku o početku vojne operacije s ciljem oslobađanja šireg platoa Vlašića.

Tog jutra počelo je jaka oluja na Vlašiću, ali i to nije pokolebalo borce Sedmog korpusa. Udar na četnike počeo je tačno u planirano vrijeme, u 4 sata.

Ovaj datum ostaje poseban po mnogo čemu u historiji odbrambeno- oslobodilačkog rata u periodu 1992-1995. Tog zadnjeg kalendarskog, a pravog zimskog dana oslobođena je kapa Bosne – planina Vlašić.

Taj dan se na najvišem vrhu planine Vlašić, na radio relejnom čvorištu na Opaljeniku, zavihorila zastava sa ljiljanima promjera 30 sa 20 metara. Bio je to naš “krov svijeta”. Pod kontrolu su na Vlašiću stavljene značajne komunikacije neophodne za naredna borbena dejstva.

– Mislim da je ovo jedna od najvećih pobjeda do sada. Odavdje, sa ovoga prostora nude se mogućnosti za više pravaca. Nadam se da će to jedinice Armije Republike Bosne i Hercegovine iskoristiti vrlo brzo. Moje lične i iskrene čestitke svim borcima koji su učestvovali u ovim operacijama oslobađanja Vlašića. Samos sa borbom možemo doći do pobjede i do cjelovite Republike Bosne i Hercegovine – poručio je general Alagić sa Opaljenika, dok se iza njegovih leđa vihorila zastava sa ljiljanima.

Na Vlašiću je Sedmi korpus Armije RBiH potvrdio svoje visoke kvalitete, nadmudrio i razbio neprijatelja. Sve to, za samo pet dana, u izvanrednoj ratnoj operaciji, jednoj od najveličanstvenijih u našem oslobodilačkom ratu. Na Vlašiću, baš kao i nešto ranije na Kupresu i drugim bojištima, do punog izražaja su došle velike zapovjedničke sposobnosti generala Alagića. Njegovo je geslo: “Uspješna priprema – pola posla obavljeno”, piše Đuro Kozar u Oslobođenju tekst pod naslovom Tenkista na Vlašiću.

Do 24. marta oslobođena je teritorija površine 100 kilometara kvadratnih, pri čemu je najznačajnije bilo oslobađanje platoa Galice, na kome se nalazi televizijski relej. U ovoj operaciji agresoru je izbačeno iz stroja oko 750 vojnika (oko 200 poginulih). Jedinice Armije RBiH imale su 510 izbačenih iz stroja (70 poginulih). Nerijetko su vojni zvaničnici UNPROFOR-a izjavljivali da Armija RBiH može oslobađati tek neke sitne i beznačajne kote. Bio je ovo odličan demanti.

– Armija RBiH je bitno ojačala – sa zabrinutošću je izjavio hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, podsjeća ovim rečenicama na ovaj bitan datum iz moderne historije Bosne i Hercegovine portal Historija.

Vlašićka operacija, tajni naziv Domet-1, izvedena je na planinskom masivu Vlašića, u veoma surovim zimskim uvjetima. Njena realizacija je iznuđena, jer se odvijala u tzv. četveromjesečnom prekidu neprijateljstava. Razlog njenog pokretanja je taj što agresor nije u tom primirju zaustavio ofanzivu na Bihać, nego je, naprotiv, ofanzivu pojačao dovodeći nove snage sa dijelova ratišta gdje se primirje poštovalo.

Plan operacije Domet

Elitne jedinice Armije RBiH, Crni labudovi i Gardijska brigada Generalštaba Armije, 7. muslimanska brigada 3. korpusa, te 4. muslimanska brigada pod komandom legendarnog Nezima Halilovića Muderisa, uz 17. krajišku i 705. jajačku brigadu, 20.000 boraca započele su veliki posao vraćanja duga četnicima i oslobađanja ovog dijela države.

Ostvaren je najvažniji cilj – zaustavljena je agresorska operacija na Bihać a njegove ofanzivne snage Sedmi korpus Armije RBiH je privukao na sebe.

Značajnije od svih pomenutih rezultata je porast borbenog morala. Strpljivo izgrađivan moral u jedinicama, koji je poslije pobjedonosne Kupreške operacije (oktobar-novembar 1994.) već bio na visokom nivou, još je više porastao. Časno je bilo biti pripadnik Sedmog korpusa Armije RBiH. Osjećali su se tako i borci i starješine.

Pobjedom na Vlašiću, Armija RBiH je preotela strategijsku inicijativu. Narodom i borcima je zavladalo isto uvjerenje, u odbrambeno-oslobodilačkom ratu, mi ćemo pobjediti!

– Vi ste bili otpisani – rekao je tadašnji američki ambasador u Bosni i Hercegovini, Viktor Jakovič, za stanje u kojem se Armija RBiH nalazila prije ove operacije. Nerijetko su vojni zvaničnici UNPROFOR-a izjavljivali da Armija RBiH može oslobađati tek neke sitne i beznačajne kote. Operacija “Vlašić” bila je odličan demanti.

Bosanskom čovjeku i borcu Armije RBiH vratila je pobjednički mentalitet. Osjećao se miris slobode i konačne pobjede.

Pored pobjede nad četnicima borci ARBiH pobijedili su i zimu. To je bila nadljudska borba sa nevremenom. Borci su se smrzavali ali nisu napuštali položaje. Značaj Vlašića je ogroman. Vlašić je bio san Armije RBiH. Biti na krovu svijeta je velika stvar. Tu je repetitor, najvažniji telekommunikacijski objekat u Bosni i Hercegovini.

Komadant Alagić je govorio:

– Kada uzmemo Vlašić to će biti prekretnica oslobodilačke borbe u BiH.

I doista, nakon Vlašića nastupila je prekretnica. Bila je to jedna od najpoznatijih i najznačajnijih pobjeda Armije RBiH, koja se i danas proučava na vojnim akademijama u svijetu.

“Naši borci i starješine pokazali su na tom bojištu vrhunsku ratnu vještinu ali i lukavstvo. Zbog toga su sve naše aktivnosti na Vlašiću bile iznenađujuće za agresora pošto smo ga tukli na onim mjestima gdje se najmanje nadao da će biti tučen” zapisao je u svom izvještaju general Alagić.

Jedinice JNA su Vlašić zauzele još 1. maja 1992. godine, a tom prilikom poginuo je i televizijski tehničar Bajram Zenuni po kome danas jedna od ulica u Sarajevu nosi ime.

Generali Atif Dudaković i Mehmed Alagić 

Oslobađanje Vlašića bilo je prekretnica koja je omogućila operacije koje su rezultirale spajanjem dva krajiška korpusa, Sedmog korpusa koji je predvodio Alagić i Petog koji je predvodio general Atif Dudaković.

General Alagić bivšu JNA napustio je 1991. godine u činu potpukovnika i vratio se u Banju Luku, gdje je u augustu 1992. uhapšen i prebačen u zatvor u Sanski Most. Pušten je iz zatvora na intervenciju generala Milana Uzelca i uz pomoć Jordanskog bataljona UN-a. Preko Bosanske Gradiške prebačen je u Zagreb, gdje se javio dobrovoljno da ide u Bosnu kao borac.  Počeo je kao borac, postao je, potom, komandir čete, komandant bataljona i dogurao do brigadira u Komandi Trećeg korpusa.

Prvog novembra 1993. godine imenovan je za komandanta Trećeg korpusa Armije RBiH i na tom položaju je ostao do 26. februara godine kada je preuzeo dužnost komandanta novoosnovanog Sedmog korpusa Armije RBiH.

Alagić je bio general koji je oslobađao Bosnu. Komandovao je jedinicama Armije RBiH koje su u ljeto 1995. godine stigle nadomak Prijedora i Banja Luke, gdje su zaustavljene pod pritiskom međunarodne zajednice.

Nakon agresije, Alagić postaje načelnik Općine Sanski Most. Krajem jula 1999. godine odlukom tadašnjeg visokog predstavnika Carlosa Westendropa, smijenjen je sa mjesta načelnika Sanskog Mosta.

– Nije problem načelnik Alagić, nego general Alagić – kazao je tada.

Nakon što su ga 2. augusta 2001. godine uhapsili specijalci Federalnog MUP-a i sa čarapom na glavi doveli u Sarajevo, odakle je deportovan u Hag kazao je:

– Umrijet ću zbog ove čarape na glavi i lisica na rukama, neću zbog haške optužnice.

Optužen je za komandnu odgovornost za ratne zločine u srednjoj Bosni. Iz Haga je pušten da se brani sa slobode, a tadašnjoj glavnoj haškoj tužiteljici Carli del Ponte je poručio da ga “ovdje više nikad neće vidjeti”.

Umro je ponižen i proganjan, u večernjim satima, 7. marta 2003. godine, u jednom sanskom ugostiteljskom objektu.

“General Alagić nije umro od srca, već od nepravde”, kazao je na vijest o smrti legendarnog krajiškog generala prvi predsjednik nezavisne Republike Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović.

Dženaza mu je klanjana u rodnim Fajtovcima pred 20.000 ljudi koji su ga došli ispratiti iz čitave Bosne i Hercegovine.

Umjesto da, po islamskim običajima, pita vjernike da li mu “halale” tadašnji reisu-l-ulema Mustafa ef. Cerić kazao je: “Halališ li im”?

Spomenik “General Mehmed Alagić – Ljiljan Ljuta greda” na Vlašiću, visine 16,5 metara, otvoren je u augustu prošle godine. Simbolizira trajni spomen na hrabrost i predanost generala Alagića, čije će ime zauvijek biti povezano s Ljutom gredom i njegovim značajem u historiji Bosne i Hercegovine.