Bugojno u vrijeme španske gripe – Obrad Kisić

Bugojno u vrijeme španske gripe

Još od sredine marta živimo u posebnim uvjetima u kojima nam je borba protiv koronavirusa izmijenila živote. I naš grad, kao i mnogi, izgubio je sliku svoje svakodnevnice, na koju smo se toliko bili navikli.

Naravno, mnogima od nas teško se snaći u novim okolnostima, gdje sada sve, od privrede do sporta, ima neku novu dimenziju.

Da su se Bugojanci nekada suočavali sa problemima ovakve prirode, kao mi danas, pa i težim, pronašao sam u šturim zapisima iz 1918. godine.

Početkom marta, prije 102 godine, svijet je pogodila pandemija španske gripe, koja se širila munjevitom brzinom. Tokom dvije godine oboljelo je preko 500 miliona ljudi, dok se podaci o broju umrlih kreću između 50 i 100 miliona.

Španska gripa, prema raspoloživim podacima, najveći udar, na ovim prostorima, pa tako i u Bugojnu, imala je u drugom talasu, od septembra do novembra 1918. godine.

Dostupni podaci nam kazuju kako je, te 1918. godine, na području naše općine, španska gripa odnijela 138 života, a godinu dana kasnije još pet.

Kako su ovo samo djelimični podaci, za pretpostaviti je da je stvarni broj umrlih bio znatni veći.

Bila je to tužna jesen u ovom gradu, kada je opaka uzela mnoge živote.

Tako je u porodici Knežević, u Gaju, 12. oktobra, umrlo dvoje djece od španske gripe, da bi sljedećeg dana preminulo i treće, koje je oboljelo od tifusa.

U porodici Vujević, koja je živjela u Ljubniću, od 7. do 9. novembra, troje djece je umrlo od posljedica španske gripe.

Ova pandemija se pojavila pred sam kraj Prvog svjetskog rata, u vrijeme kada je Austrougarska Monarhija bila pred raspadom.

Veliki broj vojno sposobnih Bugojanaca bio je mobilisan i nalazio se negdje daleko na frontu. Život na području naše općine bio je izuzetno težak. Zdravstvena zaštita se svodila na svega nekoliko medicinara, uglavnom, bolničara, koji su radili u skromnim uvjetima.

Nakon pojave pandemije, državna vlast je s ciljem suzbijanja i širenja bolesti donijela određene mjere ograničenja.

Stanovništvu je bilo preporučeno da posebnu pažnju pokloni na održavanju lične higijene. Na otvorenom prostoru obavezno je bilo nošenje višeslojnih maski. Putovanja su bila zabranjena, kao i okupljanja na javnim mjestima. Ulice su bile gotovo prazne, a većina građana bi znala samo kratko izaći iz kuće kako bi obavili neki posao.

Zanatske i ugostiteljske radnje bile su zatvorene. Sa radom su prestale i škole. Općinska administracija i javne službe radile su skraćeno, sa minimalnim brojem zaposlenika.

Obavljanje sprovoda i dženaza bilo je ograničeno na 15 minuta, što je teško bilo ispoštovati.

U 1919. godini španska gripa je na našem području počela jenjavati, ali su se, istovremeno, u drugim dijelovima svijeta otvarala nova žarišta.

Njene posljedice, na koje su se nadovezali i tragovi tek završenog Prvog svjetskog rata, u znatnoj mjeri osjetile su se i u Bugojnu, prije svega na ekonomskom polju. Mnogi su ostali bez radnih mjesta, pa je trebalo vremena da se život počne vraćati u normalne tokove.

Obrad Kisić