Znameniti bošnjački učenjaci: Ahmed-ef. Burek
Piše: dr. sc. Ahmed Kico
Na području Bosne i Hercegovine, posebno nakon proteklog rata, javlja se intenzivna potreba za što je moguće temeljitijim i cjelovitijim sagledavanjem, kao i ukupnim valoriziranjem bosanskohercegovačke, a napose bošnjačke baštine i tradicije.
Jedna od oblasti bošnjačke tradicije, svakako su i bošnjački učenjaci (alimi) koji su se krajem devetnaestog i početkom dvadesetog stoljeća školovali i formirali najprije u Bosni, a potom u Osmanskoj imperiji pod snažnim utjecajem islamske duhovne i kulturne tradicije, i koji su nakon toga mišljenjem, praktičnom djelatnošću i pisanom riječju djelovali na prostorima BiH među bošnjačkim i drugim narodima, i to u perodima Austro-Ugarske vlasti, vlasti Kraljevine Jugoslavije, vlasti NDH, te postratnom i postrevolucionarnom periodu izgradnje socijalizma. Plejadi bošnjaških alima koji su djelovali u pomenutom periodu, dakle na razmeđu orijentalno-islamskog i okcidentalno-kršćanskog kulturno-civilizacijskog i povijesnog kruga, pripada i Ahmed ef. Burek.
Ahmed ef. Burek je rođen 1876. godine u Batuši kod Gornjeg Vakufa. Tu je stekao i početno vjersko obrazovanje, a nakon toga odlazi u Sarajevo gdje pohađa Gazi Husrev-begovu medresu i Dar-ul-mualimin (učiteljsku školu). U ovim školama sluša i uči iz predavanja (dersova) Mehmed ef. Muftića, istaknutog i u svoj Bosni priznatog učenjaka i profesora (muderisa). Po završetku ovog školovanja odlazi u Istanbul, gdje nastavlja naukovanje pred Salih ef. Denizlijom, od koga uzima i profesorsku diplomu (idžazetnamu), godine 1904-1905.
Po povratku sa studija Ahmed ef. Burek predaje na Darul-mualiminu, Merhemića i Ismail ef. Misrije – Atmejdanskoj medresi. Pod konac 1910. godine imenovan je vjeroučiteljem u Velikoj gimnaziji u Sarajevu gdje ostaje sve do 1922. godine, kada je premješten za profesora šerijatske sudačke škole, na kojoj ostaje do kraja 1925. godine, kada je umirovljen zbog toga što nije glasao na izborima za kandidate vlade Kraljevine Jugoslavije (osveta velikodržavnog srpskog režima koji je, također, znao i za Burekovo prijateljstvo sa predsjednikom JMO Mehmedom Spahom).
Rješenjem Ulema Medžlisa u Sarajevu od 04.09.1924.godine Ahmed ef. Burek je imenovan za prvog muderisa GHM (prvi muderis je po položaju i ugledu bio stariji od upravitelja Medrese). Počeo je predavati tek početkom 1926. godine, dakle, nakon umirovljenja na Šerijatskoj sudačkoj školi, a za upravitelja-direktora Gazi Husrev-begove medrese postavljen je 1938. godine. Interesantno je da je na ovo mjesto postavljen nakon održanih izbora za reisu-l-ulemu, kada je po broju dobijenih glasova bio drugi kandidat za to najviše zvanje u našem vjerskom životu (tada je za reisul-ulemu izabran Fehim Spaho, rođeni brat Mehmeda Spahe predsjednika JMO).
Kao prvi muderis i upravitelj GHM, Ahmed ef. Burek je ostao do 01.11.1947.godine, kada je zbog bolesti i relativne starosti (71. godina života) prestao i predavati na Medresi. Umro je 13. juna 1948. godine, ožaljen od brojnih svojih učenika i još većeg broja poštovalaca. Mezar sa nišanima mu se nalazi na greblju “Pod trešnjom”, preko puta džamije u Vinogradu, iznad Kovača u Sarajevu (ovo je inače porodično greblje porodice Hadžišabanović iz Sarajeva, a dvojica braće Asim i Fejzulah, koje su zvali agama su bili industrijalci u doba Kraljevine Jugoslavije i prijateljevali su sa Ahmed ef. Burekom.). Tarih povodom njegove smrti napisali su mu takođe naši znameniti bošnjački alimi Mujaga Merhemić i prof. dr. Šaćir Sikirić.
Kao duhovna gromada i kao muderis-profesor, Ahmed ef. Burek je u GHM predavao slijedeće predmete: Islamsko ćudoređe (Ahlak), Dogmatiku (Akaid), Arapski jezik, Filozofsku propedeutiku, Islamsko pravo (Fikh), Turski jezik, Tumačenje Kur'ana (Tefsir) i Korpus tradicije (Hadis). Takođe, u Višem tečaju GHM (Alijja), koji je postojao u školskim 1930/1931. i 1931/1932. (četiri semestra), Ahmed ef. Burek je bio rektor i glavni predavač. Na Višoj islamskoj šerijatskoj-teološkoj školi, koja je trajala osam semestara, u periodu od 1939. do 1943. godine predavao je dogmatiku, šerijatsko pravo i islamsku tradiciju.
Iako relativno mlad (35 godina) Ahmed ef. Burek je bio biran u prvu Hodžinsku kuriju, izabranu na temelju propisa Štatuta za autonomnu upravu muslimana BiH u vjerskim i vakufsko-mearifskim poslovima 1910. godine. Kurija je birala reisul-ulemu i članove Ulema medžlisa u Sarajevu. Sa nepunih 40 godine starosti, Ahmed ef. Burek je 1914. godine bio kandidat za položaj muftije u Banja Luci.
Zbog njegove učenosti Ahmed ef. Bureka će hafiz Mahmud ef. Traljić, koji je inače bio i Burekov učenik, u knjizi 450 godina Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu, okvalificirati kao “u svoje vrijeme najistaknutijeg teologa kod nas”. Pored toga što je bio poznavalac svih islamskih disciplina, kao i sva tri orijentalna jezika, Traljić ističe da je Ahmed ef. Burek dobro poznavao i prirodne nauke, a posebno fiziku. Zbog toga je “… za svako pitanje koje je tumačio, imao potvrdu ne samo u vjerskm izvorima, nego i u prirodnim naukama…”. I u običnom razgovoru sa Ahmed ef. Burekom, ističu njegovi učenici, čovjek je redovno nešto novo naučio. Nije štedio ni sebe ni znanja, nego ga je obilato na druge prenosio. I upravo zbog toga, kada su ga njegovi učenici i njegove kolege profesori, kao i mnogi drugi ugledni alimi pitali: “Zašto svoje ogromno znanje ne prenese na papir i zašto ne piše knjige?”, Ahmed ef. Burek bi smireno odgovarao: “Ja zarezujem i oštrim olovke”. Drugim riječima, on je prenosio znanje svojim učenicima i podučavao ih temeljnim vrijednostima Islama i svekolike bošnjačke kulture i tradicije, vjerujući da će oni jednog dana pisati vjerske i znanstvene rasprave i da će se u toj aktivnosti ponekad prisjetiti i Ahmed ef. Bureka i znanja koje im je on prenio i kojem ih je on podučio. I zaista, sve ono što ima zapisano o mišljenju, učenju, djelu i životu Ahmed ef. Bureka je plod pisanja i usmene predaje njegovih “zarezanih i naoštrenih olovaka”, odnosno njegovih učenika.
Kakav je znameniti Bošnjak i alim bio Ahmed ef. Burek najbolje potvrđuju riječi Mujage ef. Merhemića, koje je prenio Mahmudu Traljiću, a koje je ovaj zapisao i objavio u “Glasniku VIS-a” br. 4. iz 1978. godine. Dakle, Merhemić doslovno kaže: “Upamtio sam u nas u Sarajevu mnogo uleme, ali samo dvojicu hodža – rahmetli Mehmed ef. Handžića i Ahmed ef. Bureka. Hadži Mehmed ef. Handžić je već među umrlim, a ne smijem ni pomisliti da ćemo jednog dana izgubiti i Ahmed efendiju. A da ti kažem, koga ja smatram hodžom: onoga koji će na svako vjersko pitanje odgovoriti potvrdom iz Kur'ana i Hadisa, a da ne pogleda u Ćitab. Njih dvojica su upravo takvi.”
Poslije Drugog svjetskog rata djelimično adaptirana i renovirana rodna kuća Ahmed ef. Bureka, u naselju Batuša, kod Gornjeg Vakufa. Na ovom lokalitetu, nakon završetka proteklog odbrambeno oslobodilačkog rata, podignute su nove kuće rodbine Ahmed ef. Bureka.
Izvodi iz personalnog dosijea Ahmed ef. Bureka iz perioda 1910.-1921. kada je radio kao vjeroučitelj na Velikoj gimnazji u Sarajevu, iz kojih je vidljivo da se on deklarirao kao autohtoni Bošnjak islamske vjeroispovjesti za vrijeme vladavine Austro-Ugarske, dok u periou Kraljevine SHS on odbija da se izjasni kao Srbin, Hrvat ili Slovenac, budući da se oduvijek osjećao Bošnjakom.
Mezar sa nišanima Ahmed ef. Bureka, nalazi se na mezarju “Pod trešnjom”, preko puta džamije u Vinogradu, iznad Kovača u Sarajevu