Vernesa Manov: Povodom Svjetskog dana poezije i Dana osoba sa Downovim sindromom
Trenuci koje živimo posljednjih dana su puni zabrinutosti, upozorenja, straha, apela da se ostankom u kućama zaštitite.
I ovim tekstom i mi, po ko zna koji put u ovom periodu, apelujemo na sve Vas da pokažete svijest i pridržavate se svih uputa za dobro sviju nas. Činjenica je da pandemija ne zaobilazi niti jedan kutak. Korona se širi. Do nas je koliko ćemo joj svojim ponašanjem „pomoći“ ili „odnemoći“ u tome.
Internet je preplavljen lošim vijestima, ali malo-pomalo i oni koji pozitivnim stavom žele da osnaže duh, energiju i entuzijazam sviju nas da se ovaj period preživi što lakše ne odustaju od stvaralaštva ili drugih vidova bodrenja ljudi.
U svemu ovome, današnji dan , dan u kojem se u cijelom svijetu daje podrška osobama sa Downovim sindromom, obilježit ćemo pjesmom književnice Vernese Manov.
Danas je i svjetski dan poezije!
Jedinstvena je prilika da se upravo pjesmom i izrazi podrška osobama sa Downovim sindromom. Ovim prilogom želimo da Vam poželimo što mirnije snove i bar malo pomognemo da sa ljepšim mislima i pogledima na svijet i život utonete u snove uz nadu da nas čekaju bolji i zdraviji dani.
Pjesma o tome ko sam ja
Pjesma posvećena djeci sa Downovim sindromom
Moj osmijeh će ti reći, eto, recimo,
da imam srce preveliko!
I kada nebu
ove svoje sitne okice uperim,
i nosić na koji je jednom sletio šareni leptirić,
sva vasiona
odzvoni bezbroj puta.
I čudno ni mama
zbog mojih različitih čarapa,
nejednakih,a divno šarenih,
ipak, nije ljuta!
Ja sam isti kao ti,
hajde,
zajedno da igra traje,
imamo sve vrijeme svijeta,
da me pazite,
da me razumijete
i budete mi prijateljska ruka!
I nadam se da je sada svima jasno
ko sam, ustvari, ja!
Samo me treba prihvatiti srcem
i znati mi biti podrška!