Uskoro promocija: “Raskršće svjetova – I dio – Kutija života”

DOBRODOŠLI na Predstavljanje romana KUTIJA ŽIVOTA

(I dio Trilogije RASKRŠĆE SVJETOVA)  u četvrtak, 18.4.2013.g. sa početkom u 19:00 sati u prostoru

Ambasade Republike Albanije  (Ul. Telali br.19.)

u Sarajevu, Bosna i Hercegovina
Književni osvrti…izdvojeno

Petar Lazić: “Mešavina žanrova i pogleda na svet u „Kutiji života“ predstavlja pravu odiseju, kako za junake romana, tako i za čitaoce. Odiseja može biti (kao i ona Homerova) lutanje po nepoznatim predelima, kao usud ili kazna bogova. Odiseja može biti i tumaranje po zabitima sopstvene duše, kao kazna za pokušaj pronalaženja sebe. Kod junaka „Kutije života“ lutanje se odvija na oba nivoa. Da li će stići do cilja? Ko je uopšte govorio o cilju? Važno je putovanje, pa makar se pretvorilo u odiseju. A na tom putovanju čitaoci se zajedno sa junacima romana sudaraju sa najneverovatnijim pojavama i događajima, upravo onima kakve samo život može da konstruiše. Kada zalutamo taman toliko da ne vidimo izlaz, tražeći ono Nešto (pa makar to bila „kutija života“) – uvek i neizostavno nalazimo sebe. U odiseji Hadžialićevih junaka, mnogi će čitaoci imati priliku da pronađu sebe. Da li treba bilo šta više očekivati od jednog romana?!”

Andrej Glišić (1944-2012): “Raskršće svjetova” je roman višeslojne strukture. Sabahudin Hadžialić neštedimice, i kroz ovu romanesknu formu, crtajući do u tančine karaktere likova, nesebično i umetničkom vizurom oblikuje vreme prošlo – vekove, sa osećajem mere. Njegova naracija je pitka, čitka, pitoreskna, stilistički neobremenjena redudantnim pasažima. Sva je ustreptala i nadahnuta, bez nedoumica. Tako da je ne smemo čitati ni kao kolaž, jer forma je u celosti zadovoljila kompleksnu storiju. Zamolio bih čitaoca da ne juri fabulu već da se usredsredi i na fusnote. Mnogo toga bit će Vam jasnije.

Zlata Žunić: Štivo koje imamo pred sobom je svojom strukturom i leksikom neobična mješavina žanrova u kojima Sabahudin Hadžialić smjelo žonglira živahnim i, nadasve, nepretencioznim stilom, eksperimentirajući sa specifičnim otklonom od standardiziranih kanona strukture romana, vješto preplićući  putopisnu reportažu sa mitološkim ornamentima i sagama, poeziju sa lekcijama iz historije i civilizacije, objektiviziranu stvarnost sa ontološkim poniranjem u najdublja, najapstraktnija i najzamršenija pitanja univerzalija. Junake koji prožimaju njegovo vlastito biće, pisac situira u vijekovima oblikovanom kolektivno nesvjesnom, ali i sasvim konkretnim historijskim istinama i zbivanjima na razmeđi svjetova, što se u svakom pojedincu projicira na neponovljiv i specifičan način, nikada ne remeteći zajedničku crtu svojevrsnog stereotipa.

(diogenpro.com)