Ugovora ima, radnika nema
Država je ta koja bi građanima trebala poslati poruku da trebaju ostati u BiH, ali i signal poslodavcima kroz smanjenje poreskih opterećenja
Prije nekoliko godina u razgovoru za Oslobođenje Snježana Köpruner, predsjednica privrednog udruženja Wirtschaftsverein BiH i direktorica kompanije GS-Tvornica mašina Travnik, upozoravala je na činjenicu da BiH sve više nedostaje stručne radne snage i da se oni svakodnevno suočavaju sa odlaskom radnika, poput zavarivača. Od tada do danas skoro se ništa promijenilo nije, poslodavci i dalje upozoravaju, radnici sve više odlaze, a država i dalje ne poduzima neke značajnije korake da se to promijeni.
Udarac
– Nedostatak radne snage se mogao osjetiti i prije 3-4 godine i meni je žalosno da to nadležni nisu na vrijeme primijetili. I dalje smatram da nije dat dovoljan značaj nedostatku stručne radne snage u BiH, pogotovo što će od 1. januara radnici u Njemačku, koja mijenja zakon, moći još jednostavnije odlaziti, što će nama, poslodavcima, zadati još jači udarac, kazala je Köpruner.
Prema njenim riječima, ono što poslodavci mogu učiniti jeste da povećaju plate, ali ne previše jer onda neće biti konkurentni i ugovori će jednostavno otići negdje drugo.
– S druge strane, država je ta koja bi građanima trebala poslati poruku da će raditi na stvaranju pravne, socijalne države, da pošalje signal građanima da mogu i trebaju ostati u BiH, ali i da pošalje signal poslodavcima kroz smanjenje poreskih opterećenja kako bi mogli povećati plate radnicima, kazala je Köpruner.
Prema njenim riječima, firme u BiH, zbog hroničnog nedostatka radne snage u EU, danas dobijaju sve više ugovora.
– Veliki nedostatak stručne radne snage u zapadnoj Evropi donosi takoreći pritisak na poslodavce ovdje da sklapaju više ugovora, ali mi ne možemo uzeti sve ugovore koliko nam se nudi. Ne nude se nama ugovori zato što smo toliko fantastično dobri, nego jednostavno što ih tamo nema ko raditi. Međutim, mi sve te ugovore ne možemo uzimati jer nismo sigurni hoće li ih ko imati uraditi, poručila je Köpruner.
Ona je dodala da je zbog svega ovoga obrazovanje danas ključni faktor.
– Prvo što nam treba jesu sposobni stručni ljudi koji će raditi u našim tvornicama. Često čujem da je za razvoj potrebna infrastruktura i naravno da nam treba, ali ako ta infrastruktura ne vodi nikamo, onda je i ne trebamo. Mi smo taj problem riješili tako da smo oformili učionice za obrazovanje i obrazovali sebi potreban kadar. Da nismo, ne bismo mogli realizovati sve ugovore koje smo imali u prethodnom periodu, kazala je Köpruner, dodajući da je očito da se poslodavci moraju sami organizovati.
Uz obrazovanje, da bi ostali konkurentni na svjetskom tržištu, poslodavci moraju konstantno investirati. Tako tvornica na čijem je čelu Köpruner od 2004. nije isplatila ni marku dividende, nego je sav novac usmjerila u investiranje.
Automatizacija
– Da ne ulažemo u razvoj, ne bismo bili konkurentni, a sa trenutnim problemom nedostatka radne snage ići ćemo u automatizaciju, da se izborimo da ostanemo u proizvodnji i da ostanemo konkurentni, kazala je Köpruner.
A godina koja je na izmaku bila je prilično dobra za GS-Tvornicu mašina Travnik.
– Ono sa čime se borimo jeste dobit. Naime, imali smo 30 posto povećanje u prihodu, ali to nije pratilo povećanje u dobiti. Znači, što se tiče prihoda, godina je bila jako dobra, naši kupci nas obasipaju ugovorima i već su nam tražili da im rezervišemo ugovore za naredne tri godine, što mi ne možemo prihvatiti, jer kao što sam rekla, nismo sigurni da ćemo imati dovoljno radnika za realizaciju tih ugovora, istakla je Köpruner.
Alema Pendek/Oslobođenje