
U petak promocija knjige “Krvavi Siječanj” autora Akifa Agića!
O knjizi:
Knjiga ” č”, na kojoj je Agić radio dugi niz godina, predstavlja neprocjenjivu vrijednost, ne samo u dokumentarno-istraživačkom opusu, već u istinitoj umjetničkoj obradi koja čitaoca tjera da traga za istinom i da se bori za pravo koje žrtva nije uspjela da ostvari.
Način pisanja i izražavanja, potrkrijepljen s originalnim dokazima (preko 1000 nikad objavljenih fotografija, dokumenata i novinskih članaka), sigurno garantuje da teška prošlost neće biti zaboravljena, a da će oni koji dolaze sigurno prepoznati težinu zla koja se desila i neće dozvoliti da se ponovi.
ć, svećenik Bosne Srebrene i profesor Franjevačke teologije je između ostalog o knjizi “Krvavi siječanj” u svojoj recenziji napisao:
“- đ š, . č č – , ž .
Prvi i najvažniji cilj Akifove borbe je država Bosna i Hercegovina kao idealna multietnička, multikulturna i multireligiozna domovina svih njezinih ljudi. Akifovi tekstovi vide tu jedincatu Domovinu kao isklesanu božanskom providnošću kroz višestoljetnu povijest pa je svaki napad na tu svetinju doslovce svetogrđe. Mehanizmi i snaga zajedničkog života u Bosni i Hercegovini su uistinu čudesni. Unatoč tolikim sukobima, nagomilanim negativnim memorijama, imperijalnim propagandama, ta snaga zajedničkog života u svim uvjetima pokazuje svoju moć i trajanje.”
Novinar i čuveni ratni reporter ć je između ostalog o knjizi “Krvavi siječanj” u svojoj recenziji napisao:
“Ove potresne priče, moćne i pune emocija i uzvišenosti ljudske duše, pune nade u neki bolji i pravedniji život, neophodne su za borbu protiv zaborava. Jer, zaborav je prokleto zlo koje se ponavlja u najgorim oblicima.
č . ć š đ. , , č “ č“ .
Mogu slobodno reći, ovo što sam pročitao je nešto više od knjige. Akif Agić je, kao vrhunski hroničar, ovom knjigom sačuvao najvažniji i zadivljujući dio historije svog herojskog grada.”
Novinar i urednik je između ostalog o knjizi “Krvavi siječanj” u svojoj recenziji napisao:
Knjiga ‘Krvavi siječanj’ nije knjiga zla već krik bosanskog čovjeka, vapaj da se nauče i najteže historijske lekcije kako bi se sačuvati od posrnuća u nova bespuća povijesti u kojima ćemo svi biti gubitnici. ž ć , .
Jako je važno da svi, ipak, osudimo zlo. Ali, nakon osude i spoznaje zla, u praštanju je život. Važno je učiti ljude da moramo praštati”.
