Turbe Malkoča i Skenderpašića u Kopčiću kod Bugojna
Turbe sa šestotranom osnovicom Malkoča i Skenderpašića u Kopčiću kod Bugojna.
Pored magistralnog puta Bugojno – Donji Vakuf nalazi se greblje – mezarje sa prepoznatljivim turbetom Malkoča i Skenderpašića u Kopčiću.
Kupolasto turbe sa šestostranom osnovicom, strana 3,20 m, na svakoj strani je otvor širok 70 cm i visok 1,55 m.
Pored turbeta je sarkofag s nišanima do 3 m. Uz turbe su još i dva veća sarkofaga bez nišana. Tu su sahranjeni: bosanski vezir Kara Osman šah-beg Skenderpašić (bosanski vezir 1561.-1563. godine); Kara Osman, otac bosanskog vezira Malkoč-bega (1557.-1561. godine).
U dokumentima Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine se ističe da je nacionalni spomenik „Turbe Malkoča i Skenderpašića u Kopčiću“. Nalazi se šest kilometara od Donjeg Vakufa prema Bugojnu, na desnoj obali potoka Lubova.
U ovom groblju sahranjeni su članovi i potomci dvaju feudalno-vojničkih i plemićkih familija Skenderpašića i Malkoča (odnosno današnji članovi familije Hadžibegović), koje su imale vrlo važnu ulogu u historiji osmanskih osvajanja u našim krajevima tokom XV i XI stoljeća.
Familija Skenderpašića vodi porijeklo od Skender-paše Mihajloglua koji se kao vojskovođa sultana Mehmeda Fatiha II istakao u ratovima protiv Mlečana, Hrvata i Mađara, zbog čega mu je u više navrata bilo povjereno namjesništvo u Bosni. Skender-paša je poznat i po tome što je kao namjesnik u Sarajevu podigao veliki broj javnih česmi, a 1500. godine nakšibendisku tekiju sa imaretom. Dalji potomci ovih Skenderpašića žive i danas u Kopčiću.
Familija Malkoča je bila u porodičnim odnosima sa Skenderpašićima. Njihov glavni predstavnik bio je čuveni ratnik Malkoč-beg, bosanski vojskovođa koji je u XVI stoljeću učestvovao u osmanlijskim ratnim pohodima protiv Mletaka, Hrvatske, Koruške, Kranjske i Štajerske. Zbog velikih zasluga koje je imao u ovim pohodima, postao je kliškim sandžakom. Pretpostavka je da je njegov sin ili mlađi brat Malkoč Ibrahim-beg, koji je 1572. godine podigao džamiju, mekteb i česmu u Donjem Vakufu. Nema nijednog sigurnog dokaza o tome kojem članu familije Skenderpašića, odnosno Malkoča pripada koji grob u ovoj nekropoli. Po nesigurnoj tradiciji, grob koji se nalazi najbliže potoku pripada Malkoč Alaj-begu i potiče iz XVIII stoljeća, a turbe, navodno, Džafer Alaj-begu, sinu Kara Osman-paše Skenderpašića i njegovoj majci.
Od XVIII stoljeća u ovom groblju se sahranjuje i lokalno stanovništvo. Najstariji nišani sa natpisima potiču iz XIX stoljeća. Za neke od ovih nadgrobnika (najvjerojatnije sarkofage) pretpostavlja se da je radio iskusan i dobar majstor, najvjerovatnije neki Dalmatinac koji se našao u ovim krajevima.
Kompleks je danas ograđen betonskom ogradom, koja šezdesetih godina prošlog stoljeća nije postojala. U nekropoli se danas nalazi 55 nišana, izrađenih od sedre. U središnjem dijelu nekropole nalazi se kameno turbe, u narodu poznato kao Malkočevo, koje pripada tipu zatvorenih turbeta.