Svijet kroz objektiv Jure Vukadina
Fotografija je za mnoge, kako ju je slavni francuski fotograf Henri Cartier Bresson jednom opisao, ,,način vrištanja, oslobađanja…način života”. Fotografiju kao svoje životno opredjeljenje i način umjetničkog izražavanja odabrao je i talentirani Jure Vukadin, mladi Bugojanac s trenutnim prebivalištem u Austriji. S 27-ogodišnjim studentom najstarije škole za fotografiju, bečke ,,Die Graphische“ govorili smo o umjetnosti fotografiranja, njegovim prvim koracima i planovima za budućnost.
Što te potaknulo na bavljenje fotografijom?
Obzirom da već dugo radim kao grafički dizajner, a prije sam studirao medijsku informatiku – smjer dizajn, uz posao sam svakodnevno bio u kontaktu s raznim fotografijama i fotografima.
Bilo da sam gotove fotografije koristio kao dio nekog plakata, web-stranice, ili sam obrađivao i retuširao fotografije po narudžbi.
Samim time, može se reći da sam zadnjih desetak godina stalno bio okružen fotografijom i fotografiju kao umjetničku disciplinu oduvijek sam volio i cijenio.
Osobno se fotografijom bavim tek od 2010. godine, sve je tada počelo iz zabave, kao hobi. Tada sam kupio svoj prvi digitalni-SLR fotoaparat, prvenstveno iz razloga da imam kvalitetnije fotografije s putovanja, druženja s prijateljima itd. Dakle, nisam planirao ništa ozbiljnije. Međutim, nakon što sam više puta detaljno proučio uputstvo za korištenje svog fotoaparata, sve sam se više zaljubljivao u svoj hobi. U želji za što bržim napretkom, počeo sam kupovati knjige o fotografiji, ulagati u noviju i kvaliteniju opremu i svakim danom sam sve više fotografirao i proučavao fotografiju kroz razne knjige i pomoću interneta. Naposljetku, ljubav prema fotografiji odlučio sam pretvoriti u životni poziv, te se u maju 2011. prijavljujem na prijemni ispit za studij fotografije na prestižnoj bečkoj školi za fotografiju, multimediju i tiskarsku tehniku “Die Graphische”. Imao sam sreću, te sam odabran u oštroj konkurenciji od preko 400 prijavljenih.
Što osjećas kada snimaš, kojim motivima daješ prednost?
Pa i nemam baš neki poseban osjećaj dok gledam kroz tražilo fotoaparata, uglavnom sam skoncentriran na svjetlo, kompoziciju te gledam da sve “štima” u kadru… Ako se sve to poklopi, onda osjećam veliko zadovoljstvo jer sam tad uradio dobru fotografiju. Inače, najviše volim raditi sa ljudima. Dakle, portrete i razne konceptualne, unaprijed osmišljene nadrealistične kadrove unutar kojih ljudi zauzimaju glavnu ili sporednu ulogu.
Iz tvog iskustva, što je najvažnije za dobru fotografiju? Koliko je bitna tehnička oprema?
Poznata je činjenica da dobra fotografija govori sama o sebi i za nju nisu potrebna dodatna objašnjenja. Na primjer, ako hoće napisati priču, pisac mora znati abecedu i osnove gramatike. Tako isto fotograf, ako hoće pravilno napraviti dobru fotografiju, mora znati pravila kompozicije i razumjeti tehnička pomagala koja će mu pomoći pri izradi fotografije.
Po meni, dobra fotografija je ona koja izaziva bilo kakvu emociju i navodi promatrača na razmišljanje. Osim, ako se radi o reportažnoj fotografiji, njoj je jedina svrha da prenese informaciju.
Recept za dobru fotografiju je kombinacija znanja, iskustva i sama kreativnost fotografa. Tehnička oprema je po mom mišljenju na kraju tog popisa i nije toliko bitna. Dobra fotografija se može uraditi sa bilo kakvim ispravnim analognim ili digitalnim fotoaparatom, pa čak i s mobitelom.
Član si fotografija.ba portala, sudjelovao si na našoj izložbi ,,Najljepša fotografija Bugojna“. Gdje su se još tvoje fotografije mogle vidjeti i koji su natječaji iza tebe?
Član sam još na nekim svjetskim fotografskim portalima, to su 500px, DeviantArt i Pixoto.
Pored toga, tu su dvije publikacije o meni i mome radu, jedna je u službenom časopisu za primjenjenu fotografiju Austrijske udruge fotografa (April/travanj 2012, str.21), a druga je na najstarijem hrvatskom news-portalu Lupiga.com.
Izdvojio bih još osvojeno drugo mjesto na natječaju za najbolji portret, hrvatskog izdanja magazina za fotografiju “DigitalPhoto”. Moje fotografije su još objavljivane u srpskom časopisu za fotografiju ReFoto.
Kako i gdje se vidiš u budućnosti? U fotografskom smislu, u kojem smjeru namjeravaš krenuti po završetku školovanja?
Nakon studija fotografije planiram se još više usavršavati u radu sa drugim iskusnim fotografima, te i dalje raditi kao samostalni fotograf, sa posebnim naglaskom na konceptualne portrete za razne firme, umjetnike i muzičke bendove, te naravno i fotografiranje vjenčanja. Dakle, sve što i sada već pomalo radim. Pored toga, sa par kolega fotografa planiram osnovati fotografsku agenciju koja je specijalizirana za umjetničko-reportažno fotografiranje vjenčanja po cijeloj Europi, pa i Bosni i Hercegovini. Tu će biti nas više fotografa sa različitim stilovima, koje će klijenti, tj. budući mladenci moći bukirati za svoje vjenčanje, ovisno o potrebi i željenom stilu.
Radis li komercijalnu fotografiju?
Da, ali nadam se i da će biti dovoljno takvih upita u budućnosti. Do sad sam radio razne promotivne portrete za reklamne agencije i jedan muzički bend. Trenutno na fakultetu radim specijalizaciju za fotografiranje arhitekture, što se također ubraja u komercijalnu fotografiju. Still-Life i Food-fotografiju, dakle fotografije mrtve prirode i hrane sam radio na prvoj godini fakulteta i otkrio sam da više preferiram rad s ljudima.
Za lupiga.com si kao svoje uzore naveo fotografe Charlie Waite, Anton Corbijn, Peter Lindbergh, postoji li neki domaći fotograf kojeg bi izdvojio iz mase?
Volim jako puno učiti i u svakoj prilici upijam svaki detalj od ljudi koji su višestruko dokazani na raznim poljima koja su opet usko vezana uz fotografiju. Što se tiče same fotografije, od starih fotografa oduševljavaju me radovi Toše Dabca i Zlate Laure Mizner koji su mi nekako draži od ostalih.
U nastavku možete vidjeti nekoliko fotografija ovog mladog kreativca koje potvrđuju još jednu tezu spomenutog Bressona: Dobra fotografija je ona u koju se gleda dulje od jedne sekunde. Stoga uživajte:
[nggallery id=184]
Više Jurinih fotografija možete pogledati na facebook stranici www.facebook.com/JureV.Photography
(bug.ba)