Šuga pasa/mačaka
Šuga pasa je parazitarno,nesezonsko oboljenje kože koje se najčešće javlja kod pasa i mačaka koji se drže u lošim higijenskim uslovima. Šuga je bolest rasprostranjena po cijelom svijetu,a obolijevaju ljudi i životinje. Lako i brzo se prenosi sa oboljelog psa ilimačke na čovjeka/zdravu životinju, direktnim ili indirektnim kontaktom (putem zaraženih predmeta).
Nekoliko vrsta šugaraca uzrokuje šugu, pa prema tome razlikujemo:
Šuga pasa manifestuje se hroničnim tokom, svrabom, opadanjem dlake i promjenama na koži. Razvoju bolesti pomažu loša ishrana,nehigijenski uslovi držanja i oslabljena otpornost organizma. Šugarci vole površinu kože sa manje dlake, tako da najčešće borave u ušima,na laktovima,stomaku i donjim dijelovima nogu. Izazivaju jak svrab,koji ima za posljedicu oštećenje kože,te dlaka sve više opada. Na oštećenim mjestima primjećuje se crvenilo,čvorići,ogrebotine,kraste i nedostatak dlake,koža postaje suha i peruta se. Pas se neprestano češe,neraspoložen je,limfni čvorovi su povećani. Može doći i do sekundarne bakterijske infekcije na koži. Kod ljudi zaraženih šugarcem javljaju se uzdignuća na površini kože koja jako svrbe,najviše ih ima po tijelu i rukama.
Sarkoptes šuga pasa
Uzročnik je Sarcoptes scabiei var.canis.Javlja se i kod drugih vrsta životinja,a može se prenijeti i na čovjeka. Promjene se najprije ispoljavaju na koži glave, ušima, nosu, oko očiju, na donjoj strani trbuha, na grudima, laktovima i unutrašnjim stranama butina. Na promijenjenim mjestima, javljaju ce mali crveni čvorici, papule, vezikule pa i pustule, a koža postaje suha i peruta se. Životinja se češe pa se na koži mogu javiti ogrebotine i rane koje su podložne sekundarnim bakterijskim infekcijama. Kasnije koža ogrubi, zadeblja i nabora se, a dlake opadaju pa se na koži javljaju pojedina mjesta bez dlaka dolazi do hroničnog zapaljenja epiderma i hiper i parakeratoze. Vremenom se povecavaju zahvacene povrsine, a bolest može trajati mjesecima i godinama.
Dijagnoza se postavlja na osnovu kliničke slike i nalaza uzročnika u skarifikatu kože.
Terapija: Kod životinja koje imaju dugu dlaku potrebno je prvo ošišati dlaku prije tretmana. Terapija se provodi kupanjem životinje u rastvorima skabicidnih sredstava,prskanjem ,mazanjem i trljanjem cijelog tijela,te peroralnim ili supkutanim davanjem ivermektina.
Pored oboljelih životinja potrebno je tretirati i sve životinje koje su bile u kontaktu sa oboljelom životinjom,kao i površine na kojima je životinja boravila,jer šugarci mogu preživeti oko 20 dana u spoljašnjoj sredini. Terapija šuge se provodi dvokratno u razmaku 10 do 14 dana zbog zaostalih jaja šugaraca.
Otodektes šuga pasa
Uzročnik otodektes šuge pasa je šugarac Otodectes cynotis var. canis koji može da se vidi i golim okom jer parazitira na površini kože ušnog kanala. Obolijevaju jednako psi i mačke, te se lako prenosi sa životinje na životinju.
Otodektoza se naziva još i šuga ušiju jer se uzročnik najčešće lokalizuje u spoljašnjem ušnom kanalu i ona je najčešći oblik šuge kod pasa.
Promjene nastale dejstvom ovog šugarca uglavnom su lokalizovane na koži spoljašnjeg ušnog kanala u vidu zapaljenja i pojačanog lučenja cerumena iz uha. Cerumen je tamno-mrke boje i ispunjava ušni kanal, a u njemu se nalazi veliki broj šugaraca.
Pas je nervozan, stalno trese glavom, krivi glavu u jednu pa u drugu stranu,češe uši odnosno predjele oko njih. Zbog čestog češanja koža oko uha i ušna školjka su oštećene i prekrivene krastama. Šugarci često napuštaju upaljeno uho i naseljavaju kožu glave, vrata i prednjih nogu i izazivaju eritrem,pojavu ljuspi i krasti,te opadanje dlake.
Dijagnoza se postavlja nalazom parazita u cerumenu.
Terapija sastoji se u odstranjivanju nagomilanog sadržaja iz spoljašnjeg ušnog kanala i tretiranja uha ili celog tijela skabicidnim sredstvima. Potrebna su dva liječenja u razmaku 10 do 14 dana.
Notoedres šuga pasa/mačaka
Ova šuga se najčešće javlja kod mačaka,ali povremeno može da se javi kod pasa, a lako se prenosi na čovjeka. Uzročnik je šugarac Notoedres cati var. cati.
Uzročnik se prvo lokalizuje na predjelima glave (lice i uši), zatim na vratu, šapama, a zatim i na ostalim dijelovima tijela. Promjene su u vidu papularnog osipa, a zatim nastaju kraste i ljuspe po koži, a dlaka opada. U kasnijem toku bolesti koža otvrdne.
Dijagnoza i terapija su iste kao kod sarkoptoze.
Preporučuje se kvalitetno održavanje zoohigijenskih uslova, te redovan tretman protiv unutrašnjih i vanjskih parazita.
Piše: Sabina Mandara dr.vet.med