Prvi put s ocem na izbore
Piše: Amel Điđi Petrović
Rodio sam se odmah nakon završetka rata, nazivaju nas još i djeca Dejtona. Nisam doživio tu burnu prošlost, te burne početke devedesetih, ali doživljavam ovo sada.
Neću da pišem kako je teško, naporno, jadno, bijedno… Kako da kažem da mi je sada teško? Šta onda trebaju da kažu moji roditelji koji su imali borbu za hranu, borbu za život, borbu za dostojanstvo.
U svako doba godine može da bude teško. Svako vrijeme donosi sa sobom i nešto novo, donosi i nešto bolje i nešto lošije.
Neki rekoše da je divan bio jednopartijski sistem. Divno je imati jednog vladara. Žalili su se ljudi i u jednopartijskom sistemu, žale se ljudi i danas. Ljudima je urođeno da se žale.
Niko nam nije dobar. Sumnjamo u sve i svašta. Niko nas ne pita ništa, niko ne sluša šta mi imamo da kažemo, niko…
Sretan sam što me prvi put neko javno pita za mišljenje. To se mišljenje bilježi. Prvi put me neko sluša. Neću to da propustim!
Prelistam dnevnu štampu, osluškujem malverzacije, budan sam. Neću da prestanem da vjerujem. Niko mi ne može da oduzme pravo da glasam.
Glasao sam za predsjednika razreda, glasao sam za kapitena nogometnog tima, glasat ću i za predsjednika države. Pokušao sam da izaberem najbolje. Pokušat ću i ovaj put.
Zamišljam sebe kako gledam nogometnu utakmicu i svim srcem navijam, navijam za ekipu od koje nemam nikakve koristi. Oni su nekoliko stotina kilometara udaljeni od mene, ali ja navijam i podržavam ih. Podržat ću i ovaj put nekoga. Neću da slušam nikoga. Pokušat ću da se izolujem od priča kako ne treba da glasam. Moja budućnost se sada kroji. Možda sam naivan, možda sam lud, možda neću znati ni zaokružiti kako treba… Pokušat ću.
Tog 12.10. ću sa roditeljima prvi put izaći na glasanje. Ne moram uspjeti, ali pokušat ću.
Svijet je lijep kada sanjamo.
Valjda ću se i ja jednoga dana probuditi u svijetu vrijednom za život.
Probuditi u svijetu gdje ćemo svi sretni izaći na izbore.
Probuditi u svijetu da kada glasamo da znamo da je glas otišao u prave ruke.
Sada nam ostaje samo da sanjamo i da pokušavamo…