Obrad Kisić: Sjećanje na maj 1981. godine – Deset dana bez telefona
Sredinom maja 1981. godine otvorena je nova zgrada Pošte Bugojno, u kojoj se i danas nalazi. Preseljenje iz objekta u Omladinskoj ulici počelo je odmah nakon prvomajskih praznika i odvijalo se planiranom dinamikom. Šalterske službe su u kratkom roku na novoj lokaciji uspjele uspostaviti redovan rad.
Mnogo više posla bilo je prilikom montaže nove telefonske centrale, za to vrijeme napravljene po visokim standardima i sa 10.000 priključaka. Stručne ekipe, raspoređene na terenu i u samoj zgradi, radile su punom parom, često i duže od redovnog radnog vremena.
Uoči početka montaže isključena je postojeća centrala, čime je kompletno općinsko područje ostalo bez telefonskih veza. Time je Bugojno, na neki način, bilo odsječeno od ostatka zemlje, pa i šire. Nikome se nismo mogli javiti i niko nas nije mogao nazvati.
U takvoj situaciji Bugojanci su bili strpljivi, čekajući da im ponovo prorade telefoni i da saznaju njihove nove brojeve. Oni koji su trebali obaviti neki telefonski razgovor išli su u susjedni Donji Vakuf, gdje je telefonski saobraćaj nesmetano funkcionisao. Već u Gornjem Vakufu i Kupresu odvijao se tek djelimično jer se linije, koje su išle kroz bugojansko mrežno područje, nisu mogle uspostaviti.
I mi, koji smo se bavili novinarskim poslom, a bili smo dopisnici nekoliko dnevnih listova, snalazili smo se kako znamo i umijemo.
Redakcije su od nas tražile redovno slanje izvještaja. Baš tog maja, prije četiri decenije, naš grad je obilovao brojnim događajima koje je trebalo popratiti.
S obzirom na to da su se održavali u različitim terminima, znali smo po nekoliko puta otići u Donji Vakuf kako bismo iz poštanske kabine redakcijama izdiktirali izvještaje. Uvečer, iza 21 sat, kada bi pošta već bila zatvorena, koristili bismo telefon sa recepcije obližnjeg Hotela „Vrbas“.
Nakon desetak dana intenzivnog rada, montažerske ekipe su, sredinom maja, počele postepeno puštati novu centralu u funkciju. Uključenja su se vršila po prioritetima, prvo preduzećima i ustanovama, a potom fizičkim licima.
Kompletan posao završen je krajem maja. Montiranje nove centrale, čime je kvalitet telefonskih usluga bio podignut na znatno viši nivo, pratilo je i otvaranje novih radnih mjesta, za montere, tehničare i inžinjere poštanskog saobraćaja.
Nova centrala omogućila je širenje telefonske mreže, kojom je, u ljeto 1991. godine, bilo pokriveno preko 90 % općinskog područja.
Tada je Bugojno imalo 9.950 telefonskih priključaka. Praktično, svaki peti stanovnik imao je telefon, što je bilo daleko iznad jugoslovenskog prosjeka, negdje na nivou europskog standarda.
Nedavno sam jednom našem sugrađaninu, studentu informatike, pričao kako je Bugojno, prije 40 godina, deset dana bilo bez telefonskog signala.
Primijetio sam da je moju priču prihvatio s nevjericom. Potpuno sam ga shvatio. Živimo u vremenu novih tehnologija, interneta i pametnih telefona. Razumljivo, mlađim generacijama se nestvarnom čini priča, ali i nama koji smo bili dio nje, kako su Bugojanci nekada danima bili bez telefona, što im, ipak, nije poremetilo životni ritam.
Obrad Kisić