Obrad Kisić: Sjećanje na Gradsku kafanu
Jesen 1969. godine, po mnogo čemu, bila je specifična za Bugojno. U to vrijeme, prije pola stoljeća, u kratkom vremenskom periodu, dogodile su se mnoge pozitivne stvari, koje su unaprijedile život u ovom gradu.
Početak Ulice Bratstva Jedinstva (danas Bosanska ulica) dobio je novi izgled. Popularna kafana „Iskra“, sa velikom ljetnom baštom, nedaleko od željezničke stanice, srušena je još početkom prethodne godine.
I dok se mnogi Bugojanci, navikli da dio svakodnevnice provedu u „Iskri“, nisu ni snašli, mehanizacija Građevinskog preduzeća „Gorica” Bugojno bila je u punom pogonu.
Mjesto nekada kultne kafane „Iskra” već je bilo pretvoreno u gradilište. Vidljivo je bilo da će se graditi objekat mnogo većih razmjera od prethodnog.
Kako građevinari nisu mnogo pričali šta rade, Bugojanci su pustili mašti na volju, nagađajući šta će biti na mjestu nekadašnje kafane „Iskra“.
Kada je u proljeće 1969. godine novi objekat počeo dobijati sve jasnije obrise, bilo je vidljivo da se gradi zgrada sa pet spratova i 30 stanova.
Ipak, dilema nije bila do kraja riješena. Veliki prostor, u prizemlju zgrade, na neki način, zbunjivao je lokalno stanovnistvo, koje nije znalo šta će u njemu biti.
U povodu obiležavanja Dana oslobođenja, 9.septembra, te 1969. godine, na svečanoj sjednici, između ostalog, općinska vlast se pohvalila i izgradnjom objekta na početku Ulice Bratstva Jedinstva, naglašavajući kako će vrlo brzo 30 porodica riješiti svoje stambeno pitanje.
Tom prilikom, istaknuto je kako će se u prizemlju zgrade otvoriti Gradska kafana, u vlasništvu bugojanskog preduzeća „Žitorod“.
Za mnoge, bilo je to veliko iznenađenje, jer su, u to vrijeme, gradske kafane bile obilježja velikih gradova, kao posebna mjesta i na neki način nihov zaštitni znak.
Već početkom oktobra, prvi stanari su se uselili u novu zgradu, koja je dominirala gradskim središtem i bila jedna od rijetkih u Bugojnu sa sistemom centralnog grijanja.
Sredinom mjeseca otvorena je i Gradska kafana, koja je imala preko 200 mjesta, restoran za ručavanje i druge prateće sadržaje, neophodne za rad jednog ugostiteljskog objekta ovakvog tipa. Ispred zgrade su bili uređeni prostori za parkiranje, cvjetne površine i ljetna bašta.
Iako je mogla primiti veliki broj gostiju, sala Gradske kafane, danima nakon otvaranja, u večernjim satima, maksimalno bi bila popunjena. Pored Bugojanaca, u velikom broju dolazili su i stanovnici susjednih gradova, a često su znali navratiti Travničani i Jajčani.
Gradska kafana je brzo postala najpopularniji ugostiteljski objekat u gradu, u kojem se često tražila stolica više. Nezamislivo je bilo da one koji nam dođu u goste ne odvedemo u Gradsku kafanu, na koju sam toliko bili ponosni.
Ubrzo su se u njoj, uz svakodnevne sadržaje, počeli nizati i drugi događaji, baš kao na filmskoj traci. Svaku večer, izuzev ponedjeljka, bila bi organizovana muzika uživo, što bi salu znalo napuniti do vrha. U jednom periodu, u danima vikenda, goste su zabavljali tek osnovani lokalni bendovi. Često su u Gradskoj kafani gostovali pjevači iz samog vrha jugoslovenske zabavne i narodne muzike. Za njihove nastupe karte bi, obično, bile rasprodate nekoliko dana unaprijed.
Sedamdesetih i početkom osamdesetih godina Gradska kafana je bila neizbježno mjesto na kojem su bugojanski srednjoškolci obilježavali maturske večeri.
Isto tako, novogodišnji dočeci izazivali su veliko interesovanje. Onaj ko ne bi uspio osigurati kartu, nastojao bi je priuštiti za drugu večer, koja bi, također, proticala u nezaboravnoj atmosferi.
Prilikom jednog od prvih dolazaka u Bugojno Josipa Broza Tita, tadašnjeg predsjednika SFRJ, općinski čelnici i privrednici organizovali su u Gradskoj kafani zajednički ručak.
Zanimljiv detalj vezan je za vrijeme posjete libijskog predsjednika Moamera Gadafija Bugojnu. Tokom šetnje gradom, Gadafi je, u jednom momentu, izmaknuo pratnji i ušao u Gradsku kafanu.
Među zbunjenim osobljem najbolje se snašao tadašnji šef sale Muhamed Mutevelić Mana. Zajedno sa konobarima nabrzinu je sastavio nekoliko stolova i neočekivani gosti su odmah bili posluženi. Na odlasku se Gadafi, sa svojom delegacijom, domaćinima zahvalio na srdačnom gostoprimstvu.
Nakon što je 1. januara 1974. godine osnovan Kombinat „INPO“ Bugojno, Gradska kafana je ušla u sastav novoformiranog preduzeća „Ugostiteljstvo“, gdje je ostala sve do 1992. godine.
Dolaskom ratnih zbivanja, u ovaj objekat je morao biti stavljen ključ u bravu. Time je bila i završena priča o Gradskoj kafani Bugojno, koja je trajala preko 20 godina i koje se mi Bugojanci, koji pamtimo to vrijeme, volimo uvijek rado prisjetiti.
Obrad Kisić