Obrad Kisić: Posljednji pisak lokomotive

Na današnji dan prije 50 godina, 10. juna 1972. godine, skopaljskom dolinom posljednji put je prošao putnički voz.

Dugotrajni pisak lokomotive, koji je odjekivao gornjevrbaskom dolinom, mnogima od nas koji su godinama, pa i decenijama, na njega bili naviknuti, ovog puta zvučao je tužno.

Bila je to oproštajna vožnja popularnog „Ćire“, koji je nakon gotovo 80 godina, koliko je prolazio ovim krajem, odlazio u zasluženu penziju.

Te junske subote, na posljednjoj vožnji, kompozicija, na relaciji Gornji Vakuf-Bugojno-Donji Vakuf, bila je pojačana sa nekoliko dodatnih vagona, u kojima su sva sjedeća i stajaća mjesta bila popunjena.

Na usputnim stanicama, ali i uz samu prugu, bilo je mnoštvo naroda. Tužnim pogledima ispraćen je voz, koji je, ovog puta, otišao u jednom pravcu.

Mnogi nisu mogli sakriti suze i većina ih je bila u nevjerici, jer, jednostavno, nisu mogli shvatiti da je priči, koja je godinama bila do njihove svakodnevnice, došao kraj.

Prvi voz u Bugojno stigao je još sredinom oktobra 1894. godine, u vrijeme Austrougarske Monarhije.

Uspostavljanjem željezničkog saobraćaja, život u našem gradu, kao jednom od kotarskih sjedišta u državi, dobio je novu formu.

Bugojno je dobilo bržu vezu prema drugim krajevima zemlje. Protok putnika i robe bio je sve intenzivniji.

Pored bugojanskih, robu vozom su dobijali i trgovci iz drugih gradova, u kojima nije bilo željeznice, poput onih iz Livna, Duvna i Kupresa.

Ovakav način transporta, u odnosu na raniji, bio je znatno brži i jeftiniji.

Život na željezničkoj stanici, ali i oko nje, bio je sve dinamičniji, pa su ubrzo u neposrednoj blizini otvorena tri hotela, te nekoliko trgovačkih i zanatskih radnji.

Za 78 godina, koliko je bio dio ovog grada, „Ćiro“ je preživio dva svjetska rata. I u ratnim vremenima, kada bi situacija na terenu to dozvolila, prevozio je putnike i robu.

Početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, u SFRJ su se počele ukidati uskotračne pruge. Među prvima je na red došla pruga u gornjevrbaskoj regiji.

Kao zvanični datum njenog ukidanja upisan je 28. maj 1972. godine. Međutim, vozovi su i dalje nastavili saobraćati sve do 10. juna i kraja školske godine, jer je veliki broj osnovaca i srednjoškolaca koristio usluge željeznice.

I nakon zvaničnog ukidanja, teretni saobraćaj, uz prećutnu saglasnost nadležnih, povremeno je funkcionisao.

Nekoliko bugojanskih preduzeća imalo je, u svome krugu, industrijske kolosijeke, kojima je stizala i otpremana velika količina robe, pa je trebalo vremena da se sve prilagodi kamionskom transportu.

Tako je bilo sve do sredine 1975. godine i ukidanja kompletnog uskotračnog saobraćaja u srednjoj Bosni.

Nakon podizanja šina, u Bugojnu je počela izgradnja tranzitnog puta prema Kupresu i Donjem Vakufu, koji se dijelom nalazi i na trasi nekadašnje željezničke pruge.

Obrad Kisić