Obrad Kisić: Bugojno, 1961. godine
Prve dane 1961. godine obilježio je početak rada novoosnovanog Šumsko privrednog preduzeća „Koprivnica“ Bugojno, na čelu sa direktorom Sulejmanom Jusićem. Prije toga, „Koprivnica“ se nalazila u sastavu Drvno-industrijskog preduzeća „Janj“ Donji Vakuf, kao jedna od njegovih organizacionih jedinica.
Zima, kako je bilo uobičajeno za to vrijeme, donijela je mnogo snijega, ali i dana u kojima su temperature bile u stalnom minusu.
Nova ribolovna sezona, po već ustaljenoj praksi, otvorena je 1. marta.
Prvih proljetnih dana, nakon obilnijih kiša i topljenja snijega, znatno je porastao nivo Vrbasa i njegovih pritoka, te je na nekim mjestima došlo do manjeg izlijevanja rijeka.
Stanovnici udaljenijih sela koja su, zbog visokog snježnog pokrivača, duže vrijeme bila odsječena od gradskog središta, dolazak ljepših dana iskoristili su da u gradu obave neophodne administrativne poslove, ali i da kupovinom osnovnih životnih namirnica obnove zalihe hrane.
Zemljoradnička zadruga „Jedinstvo“, kao i individualni poljoprivredni proizvođači, punom parom su se pripremali za proljetnu sjetvu.
Po tradiciji, u bugojanskim slastičarnicama 1. aprila je otvorena sezona sladoleda.
Proljeću su se obradovali osnovci i srednjoškolci jer se nastava iz fizičkog vaspitanja mogla izvoditi na otvorenim terenima. Kako u školama nije bilo sportskih sala, tokom zime, nastava iz ovog predmeta odvijala se u učionicama i školskim hodnicima.
Već u aprilu, naročito subotom i nedjeljom, na korzu bi ponovo vladala uobičajena živost.
Pod budnim okom Tone Čolića, stručnjaka za hortikulturu, komunalci su uredili parkove, te zelene i cvjetne površine.
I ovog puta je 1. maj, Međunarodni praznik rada, dočekan uz vatromet, budilicu i posjetu nekom od obližnjih izletišta.
Već prvih majskih dana počela je uplata ogrjeva, drva i uglja, za sljedeću grijnu sezonu.
U međuvremenu je stigla grupa od preko 20 Albanaca sa Kosova i iz zapadne Makedonije. Riječ je o osobama koje su i ranijih godina dolazile u Bugojno, gdje su pružale usluge pilanja, cijepanja i slaganja drva, koje je koristila većina stanovnika naše općine. Ostajali bi do druge polovine novembra, a stanovali su u Mandžića kući, preko puta Gradske pijace.
Za učenike i nastavnike bugojanskih škola, organizovan je tradicionalni proljetni izlet, upriličen u okolici grada.
Maturski ispit položila je prva generacija Srednje ekonomske škole Bugojno.
U povodu obilježavanja katoličkog blagdana sv. Anto, 13. juna je održan jednodnevni vašar, koji je privukao veliki broj posjetilaca. Ovaj vašar je davno izgubio tradiciju i ostao je samo u sjećanju starijih Bugojanaca.
Omiljena sastajališta bile su ljetne bašte, kojih je, za razliku od danas, bilo tek nekoliko. Radile su u okviru kafana „Iskra“ i „Korzo“, te restorana na željezničkoj stanici i Hotela „Bosna“.
U gornjem dijelu grada, nedaleko od naselja Kolonija, nicali su novi stambeni objekti. Prvo su izgrađene tri zgrade, koje je narod odmah prozvao soliterima. U neposrednoj blizini su uređena i dva parka koja su i danas u funkciji.
Nova zgrada pošte otvorena je u Omladinskoj ulici, danas Wagnerova.
Zbog minimalnog kapaciteta poštanske centrale, mali je broj fizičkih lica imao kućne telefone. Uglavnom su to bili ljekari, općinski funkcioneri, te direktori preduzeća i ustanova. Građani su telefonske razgovore obavljali iz pošte i najčešće su ih morali zakazivati nekoliko dana ranije, o čemu bi telegramom obavještavali sagovornika.
U civilnom sektoru Preduzeća „Slavko Rodić“ dominirala je proizvodnja pisaćih mašina „Biser“, koje su već uveliko bile osvojile tržište SFRJ. Da bi se udovoljilo sve većim zahtjevima kupaca, došlo je do proširenja proizvodnih kapaciteta, što je omogućilo i otvaranje novih radnih mjesta.
Nakon požara, koji je 1. augusta 1960. godine pričinio veliku materijalnu štetu, Mlin Bugojno, poslije rekonstrukcije, u 1961. godini je nastavio proizvodnju.
Uz podršku lokalne vlasti, završeni su pripremni radovi za realizaciju projekta izgradnje Planinarskog doma u Dubokoj.
Prvi dnevni polazak autobusa iz našeg grada je bio u 5 sati i 30 minuta za Banju Luku. Za razliku od ostalih autobusa, koji su putnike primali kod Hotela „Bosna“, ovaj je polaznu stanicu imao u gradu, ispred kafane „Jadran“.
Prvenstvo u Zeničkoj zoni 1960/61. godina, Nogometni klub „Bugojno“ završio je na trećem mjestu, sa 25 bodova i gol-razlikom 49:27. Tokom ljeta klubu je vraćen stari naziv „Iskra“. Do promjene imena došlo je 1959. godine nakon fuzije sa gradskim rivalom „Radničkim“.
Obrad Kisić