Obrad Kisić: Bugojno 1901. godine
Početkom 20. stoljeća život u Bugojnu se odvijao dinamično jer je naš grad, u tadašnjoj Austrougarskoj Monarhiji, bio jedno od kotarskih sjedišta, u čijem sastavu su bile i općine Donji Vakuf, Gornji Vakuf i Kupres.
Bračni par Julija i Franc Freškura, vlasnici Hotela „Vrbas“ (zgrada „Merhameta“ u današnjoj Bosanskoj ulici), objekat su izdali pod zakup Austrijancu Francu Šortu.
Tri bugojanska hotela „Grof“, „Vrbas“ i „Kod crnog orla“, u 1901. godini, imala su 1.100 registrovanih noćenja.
Željeznica, koja je sredinom oktobra 1894. godine stigla u Bugojno, davala je sve veći značaj razvoju općine. Prevoz putnika i robe bilježio je stalni rast.
U Bugojnu su sve češće organizovani sastanci lokalnih i trgovaca iz susjednih gradova, pa i šire, kojima je roba vozom stizala na ovdašnju željezničku stanicu.
Broj zanatskih radnji, koje su se bavile proizvodnom i uslužnom djelatnošću, bilježio je stalni rast, pa ih je na kraju godine bilo više od 40.
Sve više osoba, kroz kućnu radinost, ostvarivalo je značajne prihode, izradom alatki za poljoprivredu, te vunenih i drvenih predmeta.
Lokalna vlast, početkom jeseni, nagradila je 10 najboljih proizvođača krompira. Za ove namjene iz općinske kase izdvojeno je 200 kruna. U to vrijeme, na području bugojanske općine proizvodilo se najviše krompira u BiH, preko 800 tona godišnje.
Na području gornjovrbaske regije sve više osoba bavilo se uzgojem repe. Tako su sredinom jeseni iz Bugojna i manjeg dijela donjovakufske općine, kupcima u zemlji i inostranstvu plasirana 362 vagona ove poljoprivredne kulture.
U stočarstvu vodeću ulogu imao je uzgoj ovaca, kojih je bilo registrovano preko 13. 000. Nekolicina vlasnika imala je stada od preko 500 grla. Broj goveda je bio blizu 10.000.
Rasadnik voća, koji je bio u vlasništvu Zemaljske vlade i jedan od najvećih u državi, besplatno je podijelio 8.000 sadnica lokalnom stanovništvu.
Bugojno se, u to vrijeme, za razliku od mnogih gradova, moglo pohvaliti kako ima stalnog ljekara. Bio je to Jozef Foglar, koji je prema sačuvanim zapisima, bio i prvi ljekar u našem kraju. Istovremeno, u gradu je radila i prva apoteka čiji je vlasnik bio Teodor Hajdušek.
Kotarska uprava za šumarstvo provela je licitaciju za zakup prava na sječu drva, s ciljem osiguranja ogrjeva za lokalno stanovništvo. Zavisno od dogovora, sa najpovoljnijim ponuđačima sklopljene su dvije vrste ugovora, kratkoročni na godinu dana i dugoročni na period od 10 godina.
Vatrogasno društvo Bugojno, koje je osnovano 1893. godine, sa opremom, koja je u međuvremenu nabavljena, te stalnim povećanjem broja članova i njihovom edukacijom, krajem 19. i početkom 20. stoljeća, važilo za jedno od najopremljenijih i najfunkcionalnijih društava u zemlji.
Lokalna vlast je finansirala postavljanje uličnih fenjera, koji su radili na petrolej, na najfrekventnijim mjestima u gradu.
Iz Bugojna, kao kotarskog sjedišta, telegrafom su se dva puta dnevno slali podaci u Državni hidrometeorološki zavod u Sarajevu.
„Ukrašavajuće društvo“, tokom godine, uspješno je provelo niz akcija, u gradu i okolini, na uljepšavanju i zaštiti životne sredine.
Na sjednici Općinskog vijeća Bugojno, održanoj 28. novembra 1901. godine, zvanično je saopšteno kako je završena izgradnja nove općinske zgrade (današnja zgrada gimnazije). Njeno svečano otvorenje upriličeno je 6. februara 1902. godine.
Obrad Kisić