Nestale table pored Sulejmanpašine kule u Odžaku
Od Nedžada Sulemanapašića, posjetitelja Informativnog portala Bug.ba dobili smo obavijest da su nestale table koje je postavila Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika kod Sulejmanpašine kule u Odžaku koje su sadržavale informacije o kuli i ukazivale da je u pitanju nacionalni spomenik od višeg značaja za kulturu našeg kraja. Ovaj necivilizovani čin prijavljen je MUP-u Bugojno i očekuje se da će se nakon izvršenog uviđaja naći počinioci i da će biti poduzete zakonom utvrđene mjere.
Na području Bugojna još uvijek su očuvane dvije kule, jedna Rustempašina, koja je dobro očuvana i osposobljena za stanovanje, i druga Sulejmanpašina koja je dva puta zapaljivana i nije za stanovanje. Prepuštena je zubu vremena i propada.
„Sulejmanpašića kula u Odžaku sagrađena je prije 1700. godine. Imala je šest spratova, kao i magaze u prizemlju. Bila je visoka 25 m. Temelji kule su dimenzija 9,94 x 9,94 m. Na petom spratu bile su puškarnice i oluci za prosipanje vrelog ulja (za odbranu). Kula je dva puta zapaljivana“. (Preuzeto iz Monografije Bugojno, autora Kemala Balihodžića, izdavač autor, štamparija OKO Sarajevo, 2003.).
„Prema porodičnoj predaji Sulejmanpašića u cijeloj kuli bilo je deset velikih soba s hodnicima do istočnog zida. U prizemlju kule, bile su dvije na čemer ozidane magaze, služile vjerovatno kao tamnice. Ulaz u kulu bio je sa južne strane, na visini od dva metra, a širina ulaza bila je 92 centimetra. Vrata su se zaključavala drvenim mandalama. Dok je kula bila uspravna imala je 27 prozora, dimenzija 1,7 x 0,81 m, a na prozorima su bili jaki željezni demiri. Kula je dvaput gorjela. Prvi put je gorjela 1814. godine za vrijeme bosanskog vezira zloglasnog Ali-paše Derendelije, kada su Sarajlije zajedno sa Visočanima u jednom sukobu, na Pirotu kod Travnika porazili vezira na čijoj strani su bili Sulejmanpašići. Sa Pirote su protjerali vojsku Sulejmanpašića i došli u Odžak gdje su zapalili Sulejmanpašinu kulu.
Drugi put, još katastrofalniji požar desio se 1831. godine u danima pokreta Husein-kapetana za samostalnu Bosnu. Kada je Husein-kapetan ušao u Travnik, sinovi Sulejman-paše Skopljaka na strani travničkog vezira i protiv Huseina kapetana Gradaščevića, Sulejmanpašići su bili na strani reformi sultana Mahmuda II. Pristalice Husein-kapetana došli su u Odžak i popalili Sulejmanpašićeve dvore. Sarajlije koji su bili u vojsci Husein-kapetana pustili su telala po Odžaku, koji je objavio da neće nikom ništa učiniti, osim Sulejmanpašićima. Priča se da su žene Sulejmanpašića u prozore kula stavljali dušeke i jorgane da ih ne bi pogodili puščani meci. Nakon što su Sarajlije i Visočani opljačkali i popalili kulu i konak, krenuli su prema Travniku. Na Vranici su ih dočekali Srbi, kmeti Sulejmanpašića i nanijeli im velike nevolje. Nakon ovih događaja kula se nije opravljala, Sulejmanpašići su napustili kulu i sagradili sebi veću bosansku kuću.
Od tada je kula prepuštena neizostavnom zubu vremena, i s kule opada kamen po kamen, dok se nađe neko ko bi kulu obnovio“. (Preuzeto iz Kule i ahari u bosanskom Uskoplju, autor Husein Čepalo, izdavač Hasan Kafija Pruščak, Štamparija Sarajevo, Prusac 2016.).