Majko Srebrenička
Uh…
Kako sam mali
Među nišanima bijelim,
Među nišanima srebrenim,
Među hiljadama što ih
Zemlja ova grli i
Skriva,
A koliko ih još nema…
Kolike kriju ove
Vrleti bosanske, a
Oni rasijani kao
Žito mlado,
Nedozrelo…
Majko Srebrenička,
Usahlo je u tvojim očima
Vrelo.
Suze se okameniše
Na obrazima tvojim
Majko Srebrenička,
Mezare si natopila
Toplim suzama
Svojim,
A iz njih niknuše
Ruže crvene i
Ljiljani bijeli zamirisaše
Opomenom,
Majko Srebrenička,
Zamirisaše praštanjem
Majko Srebrenička,
Zamirisaše nezaboravom
Koji suze isklesaše
U našim srcima…
Pamti!
Pamti
Majko Srebrenička,
Pamti golemu tugu
Što te vječnom čini
Nad mezarom djeteta tvoga,
Nad mezarom brata i oca,
Majko,
Nad mezarom sestre tvoje
I prijatelja tvojih
Majko Srebrenička.
Daj mi dio svoje
Tuge,
Olakšaj ranjeno krvavo srce
Majko Srebrenička,
Jer tuga tvoja je
Veća od mora,
Veća od okeana,
Veća od planina i dolina,
Majko,
Tvoja tuga je veća
i od tuge,
Majko Srebrenička.
Oni su živi
Majko,
Osam hiljada trista sedamdeset i dva puta ponavljam
Oni su živi
Majko,
Njihov šapat odjekuje
U srcima našim
Majko Srebrenička.
Nedžad Milanović