Mahmutbegovići (ne)ruše Binas, sudbina firme je u rukama mešetara u namjenskoj industriji
U Binasu je prekinut protest radnika nakon što je Vlada FBiH dala saglasnost za imenovanje novog direktora, ali posla još uvijek nema dovoljno. Zato ne manjka optužbi za probleme bugojanskog giganta, a prstom se upiralo i u navodne interese Hilme Mahmutbegovića čija sestra je Melika Mahmutbegović potpredsjednica F BiH.
Problemi u bugojanskom Binasu nemaju veze s mojom firmom i porodicom za Patriju je rekao Mahmutbegović. Tvrdi da s Binasom za dvadeset godina nije napravio više od 50.000 maraka posla i svima koji prezentuju dokaze da je njegova firma bilo čime ugrozila Binas spreman je kako kaže prepisati fabriku.
– Moj poslovni odnos sa Binasom se isključivo svodi na saradnju na razvoju njihovih artikala. Mi proizvodimo alate i brizgamo plastiku. Ja sam čitav radni vijek vezan za konstrukciju alata i imam bogato iskustvo jer je bivša Tvornica alata imala odličan razvojni biro. Ja sam vodio alatnicu i jedan sam od rijetkih mašinskih inženjera koji su se odlučili pokrenuti vlastiti biznis. Moja firma je mala, to je porodični biznis u koji su uključena i moja dva sina, nikada nisam ni želio da previše porastem jer čovjek tada gubi slobodu, govori Mahmutbegović.
Njegova mala firma jeste u krugu bivšeg Jugoslovenskog koncerna “Slavko Rodić” koji je uništila poslijeratna tranzicija i pljačka. Uz njegovu firmu su devastirani i zapušteni objekti TBM -a koji su za sitne pare privatizirani.
Umjesto da se prstom upire u one koji nikada čini se nisu ni imali ozbiljnu namjeru za pokretanje proizvodnje, ratovi u Binasu se prelamaju preko privrednika koji žele da rade i kojima je u interesu da bugojanski gigant namjenske industrije radi.
– Da sam želio, ja sam mogao biti direktor Binasa. Do rata sam bio jedini Bugojanac koji je imao priliku biti direktor u “Slavko Rodiću” čije ime je prema mom mišljenju trebalo sačuvati jer je imao poslovne reference koje su se cijenile. Hrvati su to naprimjer uradili s Končarem. Ja sam bio direktor Alatnice i sjećam se kada je u ovaj krug ulazilo preko 7.000 radnika zaposlenih u raznim sektorima “Rodića”. Danas u smislu masovnijeg zapošljavanja, ovdje je samo Binas gdje radi oko 300 ljudi, ali bojim se da mu o sudbini odlučuju razni mešetari koji svoj prljavi posao pokušavaju sakriti galamom i upiranjem prsta u druge, kaže on.
S ponosom nam pokazuje neke od proizvoda koje je razvijao u saradnji s Binasom. Tu su dijelovi za vježbovni metak, granatu, ručne bombe, minobacački upaljač. Dosta toga nije bilo na komercijalnoj osnovi, a za dio koji jeste, Binas i danas ima dugovanja prema njegovoj firmi. Prema njegovim informacijama, drugi koji puno više rade s Binasom, prema toj firmi imaju stotine hiljada maraka duga.
Hilmo tvrdi da ga politika nikada nije zanimala. Volio bi kaže da je sestra koja je danas visokopozicionirana u SDA ostala samo u struci, jer bi danas o njoj govorili kao o vrhunskom hirurgu i ženi koja ima neosporne zasluge za funkcionisanje Ratne bolnice u Bugojnu.
– Ko želi biti pošten lako će se uvjeriti da meni njen uticaj nije pomogao u karijeri, naprotiv ja sam iz Tvornice alata otišao jer nisam odgovarao pojedinim političarima. I prije rata nisam puno polagao na politiku, uvijek sam bio buntovan i spreman reći šta mislim, a to se mnogima ne dopada. Djecu učim da budu neovisna, najbolje se to vidi na primjeru sina koji je mašinski inženjer, a u firmi osim na razvoju proizvoda radi i na mašinama, kaže Mahmutbegović.
Ono što se dešava u Binasu prati s interesovanjem, jer smatra da F BiH nikako ne bi smjela dozvoliti da se proizvodnja ugasi. Ono što trenutno vidi ne ulijeva mu nadu jer koliko on vidi, malo je onih koji razmišljaju o ekonomskom i strateškom interesu Bugojna i F BiH.
Ernad Metaj/Patria