Jedan grad, dva naziva, dvije škole i ulica koja razdvaja

Jedan grad, dva naziva, dvije škole, jedan krov, ulica koja razdvaja – ovako je i 20 godina nakon rata u Gornjem Vakufu / Uskoplju.

Mi i oni. Ovako jedni o drugima govore stanovnici Gornjeg Vakufa / Uskoplja. Ovaj gradić u Srednjobosanskom kantonu s primjetnim tragovima iz posljednjeg rata i dalje trpi podjele među bošnjačkim i hrvatskim stanovništvom, a kako kažu, dijeli ih nevidljiva crta.

“Odem u opštinu i tražim neke papire tamo. Jer radi jedna za muslimane, jedna za Hrvate. Kad dođeš, ideš gdje ti pripada”, kaže Seid, stanovnik Gornjeg Vakufa.

Naizgled jedinstven grad u BiH, itekako je podijeljen. Pravi primjer toga je srednja škola koja ima dva naziva i dva različita sprata, za Bošnjake i Hrvate. Djeca se susreću u dvorištu, ali rijetko komuniciraju. Nakon nastave svako ide na svoju stranu. Jedan od direktora koji je pristao da govori kaže da politika truje roditelje, a roditelji djecu. Želio bi da je pod jednim krovom cijela škola i da djeca ne okreću glavu jedni od drugih.

“Da se djeca pomiješaju, da svako govori svojim jezikom. Niko neće uzeti ničiji identitet. Mi bi mogli imati pet-šest odjeljenja u prvoj godini, gdje bi imali i pet-šest struka. Zadovoljili bi i našu privredu koja je prilično tanka ovdje”, kaže Vahid Šehić, direktor Mješovite srednje škole Gornji Vakuf.

Adnan Gavranović godinama pokušava da zbliži mlade u ovom gradu, ali misli da je odnos među ljudima naučeno ponašanje: “Ponekad osjećam tu neku tegobu i znam da se nalazim na mjestu koje je jednostavno uslovljeno da se osjećate da niste dobro i da možete očekivati neku neugodnost, iako to uopšte ne mora da bude.”

Raditi, pa i kupovati se mora. Tada se na pijaci okupe građani iz oba dijela grada. Nihad Gurbeta, poljoprivrednik, ima mušterije i Hrvate i Bošnjake: “Uglavnom dolaze. Kažu podijeljen grad. Dolaze i s jedne i druge strane, tako, nije podijeljeno. Zajedno svijet živi, dolaze tu. Eto, živi se.”

Iz opštine kažu da je najveći teret na njima, ali da i iznad njih postoji neko ko odlučuje. Ipak, smatraju da ima pomaka i da je odnos među stanovništvom bolji nego ranije.

Mnogi se odlučuju da napuste grad. Prodaju imovinu i budućnost grade negdje drugo. Da ima više složnosti, kažu pojedini stanovnici, mnogo bolje bi se i živjelo, od turizma i poljoprivrede, pogotovo.

Slaviša Starčević/N1