Husein Alibegović: DOBRODOŠLI U PAKAO
Mohammed Mohiedin Anis , poznat kao i Abu Omar, tako se zove ovaj starac, koji koristi trenutak odmora divljanja u Alepu, da onako “po starinski” ispuši jednu lulu. Ovaj sedamdesetogodišnji starac prije rata u Siriji bio je bogati trgovac.
Živio je lijepo, imao osmero djece, situiran,sretan. A sada u “ostatku” te raskoši, jednostavno, smireno, kao da se ništa nije desilo, napravio je duhan-pauzu, dok bjelosvjetski ološ ponovo ne “pođe”… Alep, svjetski kulturni biser, po nekim učenjacima najstariji grad na planeti, prije rata je imao oko 2,3 miliona stanovnika. Sada je to stjecište raznovrsnih umobolnika, koji i ono malo preostalih stanovnika ispamećuju svojim “prepucavanjima”.
Grad, koji je nekada bio biser Bliskog istoka, mjesto gdje su se spajale kulture istoka i zapada, sada je postao tačka gdje se spajaju “nekulture” istoka, zapada, sjevera i juga. Gdje manijakalni “oslobodioci” sa svih strana “oslobađaju” narod od života, sakate djecu, obezglavljuju starce…. Vrisak, do neba, pa i dalje, ne pomaže. Ne pomažu riječi, molbe, plač, kletve. Sve za džaba. Oni su “gospodari života i smrti”, bar tako misle. Ali ne pogani, ima On, koji je iznad svega, Bog, jedan jedini. Kad-tad doći će vaš “prijatelj” đavo po svoje i tada neće biti mjesta da se sakrijete.
Džaba vam vaša Amerika, Rusija, Turska, Iran, Saudijska Arabija, džaba vam avioni i rakete, džaba vam sve. Vaše skrivanje iza “demokratije”, islama, kršćanstva, judaizma, sve to neće piti vode. Koja demokratija i koja religija? Vi ste zlo, a u demokratiji i religiji nema zla. Dosta je laži, vrištao bih od bola, ali ne pomaže…
Vratio bih se na Muhammeda, starca sa početka teksta. Imao je, kaže sujetno i kolekciju američkih vintage automobila, ali je svakim bombardovanjem ostajao bez njih. Sada su to samo olupine koje još uvijek ponosno pokazuje. “Neka,” kaže, “obnoviću ja sve uz Božiju pomoć, iz inata”…. A oni, hajvani, ne znaju koliko su bijedni,… bili i ostali.