Hor „57 djevojčica i dječaka“ – Bugojno
Informativni portal Bug.ba prikazuje dokumentarno-reportažni film
Hor „57 djevojčica i dječaka“ – Bugojno
U sklopu obilježavanja 50 godina od osnivanja i djelovanja Hora „57 djevojčica i dječaka – Bugojno, Informativni portal Bug.ba je pripremio dokumentarno-reportažni film o ovom Horu. Autor filma je Kemal Balihodžić, a obradu i montažu uradio je Mirza Balihodžić. Film je i određena životna priča o Milošu Miši Dediću, nastavniku osnovne škole „Vojin Paleksić“ koji je davne 15. septembra 1969. godine osnovao Hor „57 djevojčica i dječaka“ – Bugojno koji je djelovao do agresije na Bosnu i Hercegovinu.
Broj 57 je podsjećanje na godine života Ludviga van Betovena – muzičkog genija iz Beča. Za himnu Hora prihvatili su „Odu radosti“ iz Betovenove Devete simfonije koja je prihvaćena za europsku himnu. Repertoar od 60-tak pjesama (revolucionarne pjesme, rodoljubive, umjetničke kompozicije, narodne…) ostao je aktuelan cjeli period rada Hora.
Članovi Hora „57 djevojčica i dječaka“ nastupali su u preko 200 gradova, sela i mjesta u republikama i pokrajinama bivše Jugoslavije i inostranstvu (nastupajući u domovima kulture, fabrikama, šumskim gradilištima, vojnim kasarnama, školama, klubovima, javnim i seoskim pozornicama…). U Ljetopisu Hora zabilježen je svaki javni nastup, grad, isječci iz novina, turneje, nagrade, prepiske, čestitke, čestitka od Tita za nastup od 2.4.1977. godine. Nije bilo značajnijeg događaja u Bugojnu a da nije Hor učestvovao. Nazivani su „Dječiji ambasadori pjesama i dobročinstva“, Bugojanski slavuji… Zadržali su kurs djelovanja pod motom „Pjesmom pomoći ljudima u nevolji“.
O Horu je snimljeno šest televizijskih emisija u trajanju od 800 minuta, jedna radio reportaža i veliki broj priloga u printanim i radio i televizijskim medijima.
Kroz Hor „57 djevojčica i dječaka“ prošlo je blizu 2.000 djece (učenika osnovnih i srednjih škola), koji su razasuti širom svijeta, postali uspješni muzikanti, profesori, doktori, direktori, istaknuti ugledni građani. Značajnu podršku godinama su pružala dva harmonikaša Ivica Karačić i Robert Jurišić, i dvojica gitarista Miralem Miško Bauk i Dragan Karačić Caka.
Od osnivanja Hora u njegovom radu njegovan je stil uključivanja učenika i roditelja u upravljačke organe, imao je svoje predsjedništvo, normativni akt o radu i djelovanju. U to vrijeme imali su posebnu prostoriju u Kulturno sportskom centru. U preko 20 godina rada i djelovanja Hor je izrastao u respektabilnu instituciju koju su na osnovu Zakona o udruživanju građana SR BiH građani – osnivači na osnivačkoj Skupštini 02.09.1990. godine osnovali kao udruženje građana Horski studio „57 djevojčica i dječaka“ koje je registrovano kod Višeg suda u Zenici i upisano u registar udruženja 23.10.1990. godine.
Tokom 1991. godine postepeno je smanjivana aktivnost Hora, u ambijentu pogoršavanja društveno političke situacije i ratne psihoze, članovi Hora svojim pjesmama nastojali su da utiču na „odrasle“ da se „uozbilje“ i udalje od predstojeće agresije i rata.
Dirigent i horovođa uključivanjem u aktivnosti na širem području poznatu Dječiju ambasadu, znatan broj članova Hora i druge djece u spašavanju od rata, uspijeva uputiti van granica Bosne i Hercegovine. U jednom konvoju i Miloš Mišo Dedić napustio je Bugojno. Ostala je sačuvana torba kao ostavština Hora, ostala arhiva razasuta u vihoru proteklog vremena.
Sudbina je tako htjela, teško obolio, određeno vrijeme boravio i liječio u Hrvatskoj, realizacijom ranije uspostavljene prijateljske saradnje sa Norveško-jugoslovenskim klubom, ljeta 1993. godine uspijeva doći u Norvešku gdje krajem augusta iste godine umire.