BUGOJNO U PROŠLOSTI-GRAD SA DVIJE ROBNE KUĆE autor: Obrad Kisić
Opće je poznata činjenica kako je Bugojno u bivšoj državi, bilo u krugu ekonomski najrazvijenijih općina, o čemu je mnogo toga ispričano i napisano. Kao takav, jedan mali grad isticao se i u nekim svojim specifičnostima, koje su obično bile karakteristika i privilegija većih sredina.
Već početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, Bugojno se moglo pohvaliti sa dvije moderne robne kuće. Obje su se nalazile u samom centru grada, u krugu od svega 200 metara. Mnogi, koji bi prolazili ili dolazili u ovaj grad, nisu mogli sakriti iznenađenje kada bi, šetajući njegovim ulicama, vidjeli dvije robne kuće.
Dobro se sjećam ljeta 1974. godine, kada je grupa Kragujevčana, na putu prema Makarskoj rivijeri, kratko predahnula u Bugojnu. Jednostavno, neshvatljivo im je bilo da Bugojno ima dvije robne kuće, a Kragujevac, iako nekoliko puta veći, samo jednu.
Svoju prvu robnu kuću Bugojno je dobilo 29. novembra 1970. godine, koja je otvorena povodom obilježavanja Dana republike. Tog nedjeljnog dana, kao i nekoliko sljedećih, u novootvorenom objektu bilo je mnogo kupaca, ali i radoznalih posjetilaca.
Robna kuća je bila u vlasništvu Trgovačkog preduzeća „Resnik“. Izgrađena je pri kraju ulice Ive Lole Ribara (danas Ulica Zlatnih ljiljana), na mjestu nekadašnjeg „Paviljona“; malog trgovačkog centra sa nekoliko specijalizovanih radnji. „Paviljon“ je Bugojancima bio prirastao za srce, pa mnogi naši stariji sugrađani i danas sa sjetom pričaju o njemu.
Drugu robnu kuću izgradio je Kombinat „Borac“ iz Travnika. Vrata kupcima otvorena su 1973. godine. U njenom prizemlju se nalazio i mali bar, koji je radio nekoliko godina i u kojem su se kupci mogli osvježiti nekim pićem.
Napravljena je u Ulici bratstva i jedinstva (danas Bosanska ulica), na mjestu Gradske biblioteke, koja je preseljena u susjednu zgradu Doma kulture (danas Hrvatski dom). Prethodno je u neposrednoj blizini, gdje se nekada nalazila kafana „Iskra“, sa velikom ljetnom baštom, izgrađena Gradska kafana, kasnije dugo godina kultni ugostiteljski objekat Bugojna. Uz prateće sadržaje ovaj dio grada dobio je novi izgled, koji se uspješno uklapao u njegovu urbanističku sliku.
U međuvremenu „Resnikova“ robna kuća je 1. januara 1974. godine ušla u sastav novoformiranog Kombinata „Inpo“ Bugojno. Uz Robnu kuću Borac, sve do 1992. godine i početka ratnih zbivanja, bila je okosnica bugojanske trgovine, koja je imala široku i raznovrsnu mrežu. Ipak, za nas Bugojance, ali i stanovnike susjednih općina, pa i šire, robne kuće su bile posebno mjesto kupovine, u kojima se moglo nabaviti sve, „od igle do lokomotive“.
Pišući ovaj tekst, prisjetio sam se i prve bugojanske samoposluge. Otvorena je još krajem ljeta 1964. godine u Ulici bratstva i jedinstva, na broju 86, u vlasništvu Trgovačkog preduzeća „Opskrba“ Bugojno. Za to vrijeme, samoposluga je bila pravo osvježenje, pa su kupci dolazili i iz najudaljenijih dijelova općine. Kasnije je u ovom objektu otvoren salon namještaja, a ubrzo i prodavnica autodijelova, koja se i danas nalazi u njemu, naravno, sa novim vlasnikom.
Kao i u većini drugih gradova, trgovački centri su u Bugojnu davno preuzeli primat nad robnim kućama. Ipak, mi Bugojanci se na njih podsjetimo svakodnevno, prolazeći pored objekata u kojima su se nalazile i koji su i dalje, istina, ostali u funkciji trgovine, ali nekog drugog formata.