Bugojno i dalje bez Kokanove ulice – Obrad Kisić
Prije 11 godina, 31. maja 2009. godine, preminuo je Stjepan Domaćinović Kokan, čovjek kojeg Bugojanci pamte kao uspješnog privrednika, političara i sportskog radnika. Kao takav, dao je veliki doprinos razvoju i afirmaciji naše općine, koja je, u bivšoj državi, bila među 10 najrazvijenijih.
U dva uzastopna četverogodišnja mandata (1974-1982. godina), na funkciji predsjednika Općine, udario je snažan pečat razvoju ovoga grada. Sve je bilo bazirano na njegovom industrijskom razvoju, gdje je, tada, svaki treći stanovnik, od njih preko 45 000, bio zaposlen. Po tome je Bugojno bilo na prvom mjestu u BiH.
Posebna pažnja bila je usmjerena na izgradnju novih naselja i infrastrukturne mreže. Kultura i sport zauzimali su posebno mjesto, uz sigurne izvore finansiranja.
Jedan od znakova, po kojima je Bugojno bilo prepoznatljivo, bile su skladno uređene ulice i naselja, sa parkovima i zelenim površinama. Zbog toga su mnogi Bugojno nazivali gradom zelenila.
Tih godina, Bugojanci su bili ponosni na činjenicu da imaju preko 10.000 učenika, te oko 1.000 studenata, koji su studirali na fakultetima širom SFRJ.
Stopa nataliteta je bila u stalnom porastu. Godišnje se rađalo između 1100 i 1200 djece, što je četiri puta više nego danas.
Poznata je činjenica da je Kokan još sredinom šezdesetih godina trasirao put Autotransportnom preduzeću „Špedicija“ Bugojno prema najjačem prevozniku teretnog saobraćaja u državi.
Isto tako, posebno je bio vezan za sport, koji se brzo, po rezultatima i masovnosti, izdigao iznad lokalne zajednice. Najbolji rezultati su stigli krajem proljeća 1984. godine. Nogometaši „Iskre“ su se plasirali u Prvu ligu, šahisti su osvojili Kup Jugoslavije, dok su rukometaši u posljednjim metrima izgubili trku za prvoligaško društvo.
Kada je Kokan 1982. godine otišao u Sarajevo, gdje je preuzeo mjesto ministra saobraćaja i komunikacija BiH, ništa se nije promijenilo u njegovom odnosu prema Bugojnu. Čak je sa još većom energijom radio za Bugojno, čiji je razvoj i dalje išao uzlaznom putanjom.
Još prije nekoliko godina pokrenuta je inicijativa da jedna od bugojanskih ulica dobije Kokanovo ime, u znak sjećanja, po općim ocjenama, na najuspješnijeg općinskog čelnika.
Iako je lokalna vlast obećala punu podršku u realizaciji ovog prijedloga, sve je brzo „gurnuto pod tepih“. Očito ja da vladajućim strankama, bez obzira što one to ne žele priznati, ne odgovara da neka od ulica i trgova u gradu ponesu Kokanovo ime.
Obrad Kisić